Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Još jedan pad

Piše: Marijan Križić
 
Kolika je naša vjera u život

Gotovo deset tisuća više umrlih od rođenih u 2011. godini potvrđuje da Hrvatska polako, ali neprekinuto sve dublje tone u začarani krug depopulacije. Osim ovoga negativnog salda, hrvatsko je stanovništvo sve starije, sa sve manjim udjelom stanovništva u najvitalnijoj dobi, što opet generira daljnju i sve ubrzaniju depopulaciju. Iako su podatci o prirodnom kretanju stanovništva za prošlu godinu još "sirovi", jer su temeljeni na podatcima mjeseca upisa u državne matice, a ne događaja, oni su ipak dobar pokazatelj iz kojeg je moguće nazrijeti točne podatke, koji će biti objavljeni tek u srpnju. Dakle, prema tim još neobrađenim podatcima, u Hrvatskoj je zabilježeno 42.120 živorođenih, 52.044 umrlih, uz prirodni pad od 9.924. Uspoređujući neobrađene s obrađenim podatcima iz prethodnih godina, stvarni broj živorođenih u Hrvatskoj u prošloj godini vjerojatno će biti za oko tisuću manji.

Ovi uistinu nepovoljni pokazatelji često se relativiziraju činjenicom da oni zapravo nisu novost, nego kontinuitet. Međutim, upravo takav kontinuitet znak je za uzbunu. Drugi argument koji eutanazira našu svijest i savjest sadržan je u činjenici da gotovo čitava Europa, uz manje oscilacije i odstupanja, plovi u sigurnu biološku smrt. Upravo taj argument, također bi trebao biti razlog za još veću osobnu i javnu uzbunu. Kada već spominjemo širi kulturni i civilizacijski kontekst, treba istaći da su demografska kretanja u Hrvatskoj nepovoljnija od onih u većem dijelu Europe. Naime, mnoge razvijene zapadnoeuropske zemlje uspjele su različitim kombiniranim poticajnim mjerama i metodama popraviti svoju demografsku sliku. Hrvatska je, nasuprot njima, tijekom svoje novije povijesti imala i velike valove iseljavanja, te velike demografske gubitke, nastale uslijed golemih ratnih i poratnih žrtava. Među njima posebno se ističu golemi ljudski gubitci, poznati kao žrtve Bleiburga i Križnoga puta. Prvi rezultati popisa u komunističkoj Jugoslaviji iz 1948. pokazuju da je u dobi između 25 i 29 godina udio muškaraca u odnosu na udio žena kod Hrvata bio za četvrtinu manji, što je najnepovoljnije u odnosu na sve ostale narode u tadašnjoj državi. Kako je riječ o najvitalnijoj populaciji, još veći su neizravni demografski gubitci. Tom broju treba pribrojiti goleme demografske gubitke nastale uslijed iseljavanja motiviranih političkim i ekonomskim razlozima, a što je zapravo često teško bilo i razgraničiti.

Prošlost se dakao više ne može izmijeniti, ali je treba zabilježiti, zapamtiti i iz nje učiti. Suvremena Europa, uz sve njezine nedostatke, nedvojbeno se deklarativno, pa i stvarno distancirala od svakog totalitarizma, što je uostalom potvrdila i Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu, koju je 2. travnja 2009. donio Europski parlament, a kojim se određuje da se 23. kolovoza obilježava kao "Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritativnih režima". Najnovije otvoreno pismo koje je šef zastupničkog kluba Europske pučke stranke u Europskom parlamentu, Joseph Daul, uputio hrvatskom premijeru, u kojem traži da se ne zatvara Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava zločina nakon Drugoga svjetskog rata i da ga se na pripaja Ministarstvu branitelja, potvrda su jasnoga demokratskog opredjeljenja suvremene Europe. Demografska slika u Hrvatskoj rezultat je, dakle, s jedne strane golemih demografskih gubitaka u prošlosti, ali i vrlo nepovoljnih demografskih kretanja posljednjih desetljeća. Određene poticajne mjere, kao što su zakonska prava na porodni dopust i dječje doplatke, tek djelomično uspijevaju ublažiti još nepovoljnije trendove. Međutim, koliko god ove mjere trebaju biti upotpunjene sustavnijom demografskom i obiteljskom politikom, ostaje također i golemi prostor odgovornosti svakog čovjeka u odabiru vlastitih prioriteta i životnih vrijednosti. Predsjednik vijeća HBK za obitelj, krčki biskup Valter Župan, u ovogodišnjoj poruci za Dan života, između ostaloga, podsjetio je na veličanstveno misno slavlje u Zagrebu, koje je 5. lipnja 2011. predvodio Benedikt XVI., prigodom prvoga Nacionalnog susreta hrvatskih i katoličkih obitelji, te ohrabrio "sve muževe i žene te svu djecu da cijene i poštuju život darovan od Boga".

Koliko god možemo biti nezadovoljni s nekim zakonskim rješenjima koja se odnose na (ne)zaštitu dostojanstva i života začete i nerođene djece, ona nikoga ne obvezuju, ponajmanje katolike. Iako još uvijek (predugo) očekujemo prošlogodišnje rezultate popisa stanovništva, oni će zasigurno potvrditi golemu većinu izjašnjenih katolika. Ova činjenica svakako je i veliki test našega katoličanstva i naše vjere u temeljnom pitanju kao što je sam ljudski život.

Uostalom, ako nas Radosna vijest ne potiče na odabir "života u izobilju", što onda još preostaje? Godišnji broj rođenih koji se izjednačio s brojem živućih 75-godišnjaka nije baš ohrabrujuća slika naše vjere (u život) i ne može se opravdati nikakvim neodgovarajućim i nedostatnim zakonskim rješenjima.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s