Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Ovo je baš fino

Piše: Ivan Bradarić
 
Kako ispravno živjeti vrijeme Korizme?

Započela je Korizma. Još jedna Korizma! Zar opet Korizma? Različite su reakcije vjernika i ljudi na početku ovoga važnoga liturgijskog vremena. Svi smo na putu, ali nismo svi na istoj postaji, pa stoga niti ne shvaćamo na isti način smisao Korizme. Ipak, sve nas na tome putu ujedinjuje i predvodi Isus koji nosi svoj križ.

Mnogim vjernicima je ovo vrijeme četrdesetodnevne priprave za proslavu Uskrsa uvijek dobrodošlo. Njima ono budi jaku motivaciju za potrebne promjene u vlastitom duhovnom i društvenom životu. No, ne misle svi tako. Neki ovo vrijeme ne uzimaju dovoljno ozbiljno te im ono prođe kao i svako drugo vrijeme kroz godinu. A ima i onih kojima Korizma postane prava noćna mora. Ako odricanja i velike odluke na početku ne budu popraćene dovoljnom snagom volje, takvi nerijetko padaju pod kušnjama i vraćaju se starim navadama i porocima.

Kultura u kojoj živimo sasvim je vješto iskoristila ovo sveto i milosno vrijeme za svoje ciljeve. Nije konzumerizam taj koji uvijek mora biti za sve kriv, zato što obilato eksploatira kršćansku poruku za svoje svrhe. Teme poput zdravog života i lijepog izgleda, sasvim lako nalaze svoje žrtve i među kršćanima, da se po njima okoriste tijekom ovog razdoblja, i da okrenu njegov smisao i poruku. Mnogima je glavni motiv odricanja da očuvaju dobar tjelesni izgled ili zdravlje. I, zar u tome ima nečega lošeg – upitat će netko? Ništa, dapače. Ali, postavlja se pitanje: kakvu nam duhovnu korist sve to donosi? Idolatriranje savršenog tijela, kao i selektiranje međuljudskih odnosa na bazi ljepote i tjelesnoga izgleda, udaljava nas od bitnoga. Zar nismo baš na prvi dan Korizme slušali odlomak Matejeva Evanđelja, gdje Isus takve naziva licemjerima koji su primili svoju plaću. Mijenjaju svoju vanjštinu, a iznutra ostaju isti. A istu poruku Isus upućuje i onima koji revno pohađaju crkve i sve obrede tijekom ovoga vremena, koji se posvećuju intenzivnijem obavljanju raznih pobožnih vježbi, a da pri tom ne čine nikakve promjene u svojoj nutrini. Često će to samo obavljati "da ih ljudi vide", a da se pritom ne upitaju o sebi, da li ih sve to mijenja. A Isus nije došao da nam svima dadne potpuno zdravlje, savršen izgled i fizičku ljepotu. To nam je nametnuto izvana, kao potreba ovoga vremena. Isus nije došao da nas vježba u pobožnostima i raznim praksama. Isus je došao svima donijeti Radosnu vijest; svima otkriti lice Boga; svima pokazati put do toga lica. Došao je vratiti čovjeku dostojanstvo. Do te mjere Isus to čini i progavara svojim životom da se predaje za nas, iz ljubavi.

Vrijeme Korizme jest vrijeme posta, pokore i molitve, ali samo zato da bi nas pripravilo za primanje one važne poruke spasenja po Kristu i njegovoj žrtvi. Živjeti kao Isus – najbolji je način da upoznamo Boga. Bojim se da će mnoga odricanja ove godine biti ne toliko plod vlastitoga odabira i opredjeljenja, koliko rezultat lošega aktualnoga ekonomskog i općenito ne baš dobrog stanja u društvu. Čak i takva, neželjena i pomalo nametnuta situacija, za koju ne vidimo kako je možemo promijeniti, može biti put prihvaćanja i osobnoga posvećenja.

Nema mnogo vremena da mi je jedna dobra kolegica pripovijedala stanje svoje majke koja se hrabro borila s teškom bolešću. Danima na intenzivnoj njezi, uz neprestanu pratnju liječnika koji više nisu znali kako pomoći. Odana kćer je bila uz svoju majku, promatrala je, čitala joj tekstove koje voli, razgovarala s njom i tješila je. Dugo vremena nije smjela piti, ništa, pa niti vodu. Nakon dužeg vremena nepijenja, ponudi joj nekoliko malenih gutljaja, na što joj bolesnica prošapuće: "Ovo je baš fino". O Bože, pomislio sam, kako znamo protutnjati ovim svijetom, često nezahvalni za obilje koje imamo. A čovjek koji je duboko u sebi miran i Bogu predan, zna prepoznati kolika je i kako velika vrijednost i samo nekoliko kapi vode. Da, i obična voda, kada nam je sve uskraćeno, biva nešto sasvim fino i ukusno. Male, svakodnevne stvari postaju vrijedne. Otkriti ljepotu uobičajenoga. Možda je ovo ključ i put koji bismo trebali svladati tijekom ove Korizme. Ostati zahvalan zbog onoga što imam, jer vjerujem kako mi Bog baš po tome želi darovati obilje svoje milosti. Ostati čvrsto ukorijenjen u Kristu koji, ako prolazi pustinjom ili Golgotom, uvijek vodi k Ocu. Biti istinski nasljedovatelj onih kreposti što nam ih je progovorio u Evanđeljima. Jednostavno, biti na njegovu putu. Je li to put križa ili slave, svejedno je. Važno je biti s Isusom. Kušnje kroz koje je on prošao iste su i neprestano se nude svakome od nas. Tako i slava, za one koji ustraju.

Vrijeme me Korizme mora odgojiti za to da smognem snage reći: Nosi se od mene, bogatstvo, koje nisam zaradio i zaslužio; odlazi od mene, uživanje i slavo, koja me odvraćaju od Boga; neka odstupi od mene svaka želja za moći, jer moja je snaga Gospodin. Ovo su kapi Božje milosti, koje se nude i meni da mogu skupa s onom gospođom zadovoljno reći: O, kako je ovo fino!

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s