Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Provje(t)ravanje prostora

Piše: Marijan Križić
 
Sedam mršavih krava

Čini se da su u pravu oni koji tvrde da će globalna financijska kriza trajati sedam godina. Ako ni zbog čega drugog, onda stoga, ili upravo stoga, što time ispunjava paradigmu o znamenitom simbolu o sedam mršavih krava, čije je značenje razotkrio Josip, sin Jakova Izraela, kojega su braća prodala u Egipat.

Simbol se, dakako, nije nametnuo stvarnosti i postao njezina paradigma, nego je zapravo tek očitovanje nekih prirodnih ciklusa u kojima se pojedinci, skupine i narodi, stalno uspinju i padaju u nezaustavljivom nastojanju "ljudskog srca" da dosegne željeni cilj. Ako ga i dosegnu, "opet iz njeg' sto mu želja klije", kao što kaže znamenita pjesma Petra Preradovića.

Ako ova globalna kriza uistinu potraje sedam godina, onda su u pravu oni koji kažu da smo na njezinu dnu i da ćemo iz nje izaći oko 2015. godine, a do tada "tko živ, tko mrtav". Točnije, kriza će za sobom poput bujice otplaviti sve ono što ne može odgovoriti izazovu vremena, pri čemu su nažalost neizbježne i žrtve. Poslije takvih vremena svijet će biti bitno drukčiji. Kriza je zapravo vrijeme u kojemu su ljudi prisiljeni na teži, "uski i strmi put", jer su iscrpljene sve druge mogućnosti.

Snažni gospodarski, a time i socijalni potresi, koji su zahvatili velik broj europskih zemalja, u najpogođenijim zemljama izazvali su val golemih prosvjeda. Parlamentarni izbori u Grčkoj potvrdili su da narod nije spreman na rigoroznu štednju, jer da posljedice krize trebaju snositi oni koji su je i izazvali. Neizvjesnost s Grčkom duboko potresa temelje eurozone, pa i same Europske unije.

Izborom novoga francuskog predsjednika ne treba očekivati neku dramatičnu promjenu stroge financijske stege i štednje, koju su zacrtali Njemačka i Francuska, jer mnogo manevarskog prostora za provedbu drugačije politike ni nema. Kako bi ispunio barem dio svojih prijeizbornih obećanja, François Hollande će ih možda pokušati barem ublažiti, a to bi moglo natjerati Njemačku da se orijentira i na druge potencijalne partnere. Vrlo je vjerojatno da se time otvara prostor i za intenzivniju i tješnju suradnju s Rusijom, te bi u tom slučaju Njemačka mogla postati snažan mostobran između moćnog saveznika s one strane Atlantika i Rusije, koja se svojim golemim teritorijem prostire do obala Tihog oceana, a kod Beringova tjesnaca dodiruje sa Sjedinjenim Američkim Državama. Sve ovo pomalo sliči na oblikovanje jednoga sjeveroatlantskopacifičkog saveza, koliko god to pomalo nevjerojatno zvuči. I sad ono "vječno" i neizbježno pitanje: gdje je tu Hrvatska i kakva je njezina perspektiva? Nedavno su održani unutarstranački izbori u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Ova stranka i dalje ostaje neizostavan čimbenik, o kojemu ovisi daljnja budućnost Hrvatske. Riječ je o stranci pod čijim je vodstvom počekom 90-ih godina prošloga stoljeća izvojevana hrvatska neovisnost i međunarodno priznanje. Obnovljeni HDZ je ponovnim preuzimanjem vlasti početkom 2004. odigrao presudnu ulogu u ostvarenju strateškoga cilja: međunarodnog pozicioniranja u suvremenom svjetskom poretku, što se konkretiziralo ulaskom Hrvatske u NATO i skorim ulaskom u EU.

Posljednjih godina HDZ se potrošio do neprepoznatljivosti i prijetilo je njegovo urušavanje. Za demokraciju svake zemlje bitna je politička statika, koja se očituje u nadmetanju kvalitete vlasti i oporbe. Posljednjih mjeseci HDZ je trošio vrijeme u nepotrebnim i predugim rokovima u kojima je trajalo unutarstranačko izborno nadmetanje. U potrazi za najboljim rješenjem tek posljednjih tjedana, štoviše dana, karte su se napokon jasno posložile. Izabran je Tomislav Karamarko, jedan od utemeljitelja stranke i čovjek jasnoga političkog izričaja. Prema njegovim riječima, tijekom 90-ih sukobio se s nekim klanovima u stranci, koji su se - dok su drugi branili Hrvatsku - njome (o)koristili. Novi predsjednik HDZ-a ističe da Hrvatska mora jasno definirati svoj odnos prema temeljnim vrijednostima, kao što su Domovinski rat, koji, prema njegovim riječima, nije "konglomerat loše vođenih politika", nego obrana Hrvatske od srpske agresije. Oni koji na nevjerojatan način uspoređuju novoizabranoga srbijanskog predsjednika, četničkog vojvodu Tomislava Nikolića, kao postšešeljevca, i Tomislava Karamarka, kao tuđmanovca, ne demantiraju, nego upravo potvrđuju Karamarkovu dijagnozu.

Nakon ovih izbora ništa neće više biti kao prije. Aktualna vlast može očekivati snažnu oporbu, koja će oštro kritizirati njihove promašaje i propuste, ali ih i podupirati u svim dobrim odlukama. Čini se da će nas i ovih naših sedam mršavih krava natjerati na nove napore, kako bi se razbistrile mnoge mutne vode i provjetrio ustajali zrak iz prostorije koje se godinama, pa i desetljećima, nisu otvarale. Sve to kako bi se napokon na općeprihvaćenim vrijednostima i čvrstim temeljima krenulo u ostvarenje zajedničkih državnih i nacionalnih ciljeva. To je ujedno i razlog da s vjerom i nadom "kročimo dnom Crvenog mora, mimo uzavrelih voda", kako izriče i jedan nadahnuti suvremeni psalam.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s