Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Duhovni nutricionizam

Piše: Ivan Bradarić
 
Razlozi sve veće privrženosti sv. Antunu

Osjeća se, iz godine u godinu, porast broja vjernika hodočasnika koji posjećuju brojne crkve posvećene sv. Antunu, ali i brojne druge crkve, na dan kada se slavi Svečev blagdan, 13. lipnja. Ovaj liturgijski spomen ima svoje pripremne dane neobičnoga naziva: "Trinaest utoraka". Vjernicima se tako nudi istinska duhovna obnova i mogućnost da svoj život urede po uzoru na sv. Antuna.

Poneki kritičari ovakvoga vida duhovnosti smatraju da se sv. Antuna prekomjerno popularizira i odveć "iskorištava" te svodi na razinu udovoljenja trenutnih potreba, koje su često priproste i banalne. Također smatraju da se takvim vjernicima namjerno podilazi dopuštajući im čak stvaranje neke vrste antunocentrizma.

Koliko su opravdane ovakve kritike, teško je odgovoriti. Sigurno ponegdje i ponekad postoje zastranjenja, ali ništa manja i ništa veća nego što ih ima u nekoj drugoj pobožnosti ili kojem drugom pučkom vjerskom izričaju. Posebnost je ove pobožnosti u tome što zadobiva sve više i više masovni karakter, pa je i sve više svjedočanstava, te tako sv. Antun s pravom dobiva epitet svetac čudesa.

Štovanje svetaca, točnije njihovih relikvija, nešto je što datira još puno prije vremena sv. Antuna. U svojim Ispovijestima (9,7) sv. Augustin pripovijeda kako su se u Milanu 386. godine, prigodom prijenosa relikvija svetih Gervazija i Protazija, dogodila brojna
ozdravljenja. Spominje se ovdje i ozdravljenje nekoga slijepca, veoma uglednoga građanina, koji je čudom progledao, nakon što je dotakao svoje oči rupčićem, kojim je prethodno dotakao škrinju svetaca. Upravo je primjer mnogobrojnih svetaca i svetica bio povod Augustinova obraćenja: "Zar ti nećeš moći što su mogli oni? Ili, zar oni to mogu sami po sebi, a ne u Gospodinu Bogu svome? Gospodin Bog njihov dade me njima" (Ispovijesti, 8, 11). Po zagovoru mnogih, da ne kažem svih svetaca, događala su se čudesa, pa tako i po zagovoru sv. Antuna. No ipak, posebno poslanje svetaca nije to da oni "čine" čudesa. Oni su prije svega naši zagovornici kod Boga i primjeri za nasljedovanje. Njihov je život dokaz kako se može te kako je dobro i spasonosno živjeti po evanđeoskim savjetima. I sam sv. Antun o štovanju svetaca kaže: "Kršćanski puk dostojanstveno i svečano štuje relikvije mučenika, bilo da time želi potaknuti nasljedovanje, bilo da želi uzeti udjela u njihovim zaslugama i izmoliti pomoć utječući se njima u molitvi". Zar nije i život sv. Antuna doživio prekretnicu upravo pri susretu s relikvijama svetaca, odnosno petorice franjevačkih mučenika, ubijenih u Maroku 1220.

Potaknut tim događajem ušao je u franjevački red te je poželio i sam poći u misije kako bi postao mučenik. No, Gospodin je želio da Antun svoje mučeništvo (martyr, grč. – svjedok) potvrdi na drugi način – svjedočenjem života i propovijedanja. I bilo je baš tako, i to toliko autentično da je kraj njegova života bio javno proglašenje svetim od strane padovanskih vjernika.

Prigodom sedme stogodišnjice smrti sv. Antuna Padovanskoga papa Pio XI., proglašavajući Antuna Evanđeoskim naučiteljem, izrekao je one znamenite riječi: "Po Antunu k Isusu". Mislim da je Antun najsretniji zbog toga; da nekoga može uputiti k Isusu. I svakome od nas želi poručiti: Ne zadržavaj se kod mene, nego: Idi k Isusu!

To je poslanje sv. Antuna, izvanrednoga sveca koji, u tajnovitome nacrtu Božje providnosti, ostaje i danas velik učitelj duhovnog života, živi primjer kreposti i svetosti, moćni zagovornik kod Boga, a njegova bazilika u Padovi, kako to jednom reče papa Pavao VI., postaje duhovno lječilište.

Mi dobro znamo da nas Sveto pismo i Crkva uče da je jedini Posrednik između Boga i ljudi Isus Krist. Znamo također, na našu veliku utjehu, da su sveci, naša braća, nastojali nasljedovati Isusa u savršenstvu tijekom svoga zemaljskoga života, i da su, svojim životom vjere i herojske ljubavi, posvetili svoj život Bogu i braći. Sada su, blizu Krista u raju, uzori nasljedovanja i naši zagovornici. Tako je i molitva koja se uzdiže sv. Antunu jednostavna, neposredna, kojiput potrebna svjetla i očišćenja. Stvarno su, veoma često jednostavne i ponizne osobe one koje bolje nego mudri i veliki znaju naći put da bi našle Gospodina.

Zar ćemo reći da se netko prekomjerno napaja na riječima svetoga Evanđelja čitajući životopise svetaca i uživajući u njihovu primjeru života? Zar ćemo reći da je za koju manualnu ili intelektualnu vještinu dovoljno samo jedno ponavljanje i jedan dolazak učitelju? Zar ćemo reći da je dovoljan samo jedan primjer da postanemo dobri i vješti majstori? Nikako!

Zato i naše duhovno nastojanje po primjeru sv. Antuna ima svoje posebnosti, ponavljanja i nastojanja, ali nas uvijek iznova upućuje na ono bitno: k Isusu.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s