Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Suša

Piše: Ivan Bradarić
 
Kanal do izvora žive vode

Često smo u prošlosti, osobito na televiziji, mogli gledati prizore isušene i popucane zemlje u Etiopiji i Keniji, ali i u mnogim drugim dijelovima svijeta, osobito Afrike. Gledali, pa se nekako navikli: eto tako je to kod njih! Nama skoro nezamislivo jer je naša domovina geografski i klimatski smještena na izuzetno pogodnom dijelu svijeta, a osim toga izuzetno je bogata vodom: more, jezera, rijeke, izvori... tako da je pjesnik s pravom sve to stavio u pjesmu, što je postala naša nacionalna himna: Teci Dravo, Savo teci, Nit' ti Dunav silu gubi. Sinje more svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi. Svoj narod, svoju zemlju i svoju vodu.

Međutim, ovo je ljeto obilježeno čestim izvještajima o suši, koja je posebno pogodila polja i usjeve te na osobit način pogoršala ionako loše stanje naše poljoprivrede. Opet smo, ali ovaj put puno češće, gledali sprženu i isušenu zemlju, ispucane travnjake i brojne poljoprivredne kulture, koje su usahle i prije nego se u njima razvio plod. I sve to ovdje kod nas, u Hrvatskoj. Proživjeli smo uistinu vruće i suho ljeto, s puno sunca, bez kiše. Žao mi je naroda! Samo bih mogao sućutno uzdahnuti, svjestan koliko se truda i muke uloži u obrađivanje i održavanje zemlje, pa onda strah i neizvjesnost iščekivanja ploda i uroda, a na kraju od svega truda ništa. Pa, ako tome pribrojimo još i veliku nezaposlenost i to onoga najvitalnijega dijela društva i sve češća poskupljenja, život u Hrvatskoj za veliki broj građana postaje uistinu golema kušnja.

S pravom su pojedine županije proglasile elementarnu nepogodu te se ufaju da će im pomoć stići od Države. Daj Bože, ali bojim se da je upravo tamo, u državnoj blagajni, najveća, dosad nezapamćena suša. Suša se suzbija molitvom. Znaju li to svi? Oni koji upravljaju narodom, kojima je zadaća da se brinu za dobro naroda, ako već neće moliti, neka barem prokopaju kanale i naprave tako potrebne sisteme navodnjavanja. A oni koji znaju i žele moliti, neka mole! No, čini se da su i vjernici zaboravili na ovu drevnu praksu koja je u prošlosti bila česta i redovita. Nisam čuo da su bile organizirane molitve za kišu; svete mise, devetnice i trodnevnice. O važnosti i potrebi ustrajne molitve, mislim da nije potrebno ovdje govoriti. Duboko iskustvo Boga i njegove prisutnosti te napose svijest da je Bog onaj koji čovjeku sve daje, jako je prisutna kod starozavjetnoga vjernika. U Svetome pismu, voda koja dolazi s neba, nije samo simbol, nego stvarni blagoslov svome narodu od Boga. Psalmist je potpuno siguran da je upravo Bog onaj koji daje blagoslov čovjeku baš po kiši: "Ti pohodi zemlju i ti je natopi, obogati nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju: brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi" (Ps 65, 10-11). Svijest da Bog daje sve, ne zaustavlja se samo na jednostavnom zadovoljenju potreba nužnih za održavanje tjelesnog života, nego se ova slika produbljuje. Tako prorok Hošea govori o suši i žeđi za spoznajom Boga: "Težimo da upoznamo Boga: k'o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju" (Hoš 6, 3). Smijem li ovu našu temu još proširiti i zaključiti kako je najpogubnija suša upravo duhovna suša ili suhoća?

Ovaj kratki osvrt na aktualno biometeorološko stanje koje je pogodilo našu zemlju i ostavilo vidljive posljedice u obliku pukotina i isušenih brazdi u zemlji, namjerno sam podigao na višu razinu i protkao jasnim citatima iz Svetoga pisma s obnovljenim pozivom da svoje pouzdanje stavimo u Boga. Svaki izostanak vjere i ljubavi u životima i srcima ljudi stvara osjećaj praznine i duhovne suhoće, a u međusobnim odnosima nastaju procjepi i pukotine. Ako je najizvjesniji "plod" suše poskupljenje životnih namirnica i njihov nedostatak, duhovna suša ima još pogubnije posljedice. To je ponajprije izostanak duhovnoga života, te slabo ili skoro nikakvo iskustvo Boga. Kako riješiti problem ove suše? Isus ženi Samarijanki, koja je došla zahvatiti vode na izvoru poručuje: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni" (Iv 4, 13-14). Dakle, nije dovoljno samo moliti, nego je potrebno i primiti. Mnogi od Boga traže razne milosti i blagoslove, a nisu spremni primiti njegovu riječ. Kada je zemlja tvrda i isušena zbog dugotrajne suše, malo će ili skoro ništa koristiti pljusak ma kako jak i obilat bio. Njegova je snaga u tome da zemlju opere i natopi joj površinu, ali neće sići u dubinu zemlje i neće je omekšati. Potrebna je lagana i duga kiša koja će postupno natapati teren i pomoći bilju da raste. Mnogi danas molitvi pristupaju prema trenutnom raspoloženju i primaju pljuskove blagoslova. Gospodin daje svoj blagoslov onima koji ga mole, ali želi da budemo sposobni zadržati ga, da ne budemo poput zdenaca, ispucanih što vode držati ne mogu (Jer 2, 13).

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s