Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Vrata vjere

Piše: Ivan Bradarić
 
Odgovor vremenu 'kulturalne revolucije'

Izvješća evanđelista o događajima nakon Gospodinova uskrsnuća opisuju apostole, sakupljene u dvorani, iza zatvorenih vrata, u strahu, velikoj neizvjesnosti i nesigurnosti. Tek će Pedesetnica donijeti novo razumijevanje događaja i otvaranje vrata vjere u potpunosti.

"Nota" s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere pape Benedikta XVI. u svome naslovu ima riječ vrata. Vrata su mjesto određeno za ulazak u prostor u koji su pozvani ući svi, a ta "vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena" – poziva Papa i dodaje: "Preko njihova se praga može prijeći kada je Božja riječ naviještena a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje cio život. Taj put započinje krštenjem, po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život".

Ovisno o tome jesu li vrata otvorena ili su zatvorena, dopuštaju ili zabranjuju prolaz – kao u slučaju apostola. To je graničnik između vani i unutra; mene i drugoga; svetog i profanog. Kroz vrata koja odjeljuju naše privatno i društveno, ulazimo u vanjski svijet da bismo ispunili potrebe i obveze koje svatko od nas ima. Isto vrijedi i za naše vjersko iskustvo. Isus nam poručuje: Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti (Iv 10,9). Također, Knjiga otkrivenja na izvrstan način prikazuje Gospodina koji stoji na vratima i kuca (Otk 3, 20). Prolazak kroz vrata, u duhovnom smislu, ima dvostruko značenje: intimni i prijateljski odnos s Ocem, po Kristu u Duhu Svetom, i bratsko zajedništvo, koje je otvoreno misijskom i evangeli-zacijskom poslanju. Tako, ona prizivaju na odgovornost vjere i pozivaju na ispravan odnos sa sobom i s drugim (Drugim). To je slika onoga unutarnjeg i na neki način tajnog prostora našega srca. U broju 10 spomenutog dokumenta Papa navodi primjer Lidije. Sveti Luka pripovijeda da je Pavao, dok se nalazio u Filipima, pošao subotom naviještati evanđelje nekim ženama; među njima je bila i Lidija i Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio (Dj 16, 14). Lidija je slika suvremenog čovjeka, koji također sluša Pavlovo učenje u navještaju Crkve. Čini se da je i današnjem čovjeku, koji je već primio onaj prvi navještaj Evanđelja i formalno postao član Kristove Crkve, ponajprije potrebno da otvori vrata srca, kako bi stvarno prošao kroz vrata vjere.

Kriza. Danas je to jedna od najčešće korištenih riječi. Sve više i sami uviđamo da je pravi problem današnjega čovjeka kriza vjere. O tome je Papa u posljednje vrijeme više puta govorio, da bi u dokumentu "Porta Fidei", br. 2 zaključio: "Dok je u prošlosti bilo moguće prepoznati jedinstveno kulturnu matricu, koja je naširoko prihvaćana u svojem podsjećanju na sadržaje vjere i na vrijednosti koje ona nadahnjuje, danas se čini kako, uslijed duboke krize vjere kojom su pogođene mnoge osobe, to nije slučaj u velikim područjima društva".

Zagrebački je nadbiskup kardinal Josip Bozanić prigodom 281. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu, 9. rujna ove godine, u prigodnoj homiliji u vidu skorog početka Godine vjere također govorio o krizi vjere. Nadbiskup ponajprije utvrđuje vjernike u vjeri u tom marijanskom svetištu, koje poput zdenca privlači naš narod uvijek kada se našao u krizi i pustinjama života. "Nažalost – primjećuje Kardinal - u novije smo vrijeme u našemu društvu suočeni s pojavama koje suše naše živote. Izloženi smo valovima ideoloških usmjerenja koji pokazuju obilježja društvenih procesa, obično zvanih 'kulturalnom revolucijom'". Kao Crkva, tvrdi Kardinal, moramo zastati i zamisliti se nad događajima oko nas te na sve to dati i pravi odgovor. Vjera dokida strah, suočava se s istinom prošlih događaja i nastoji pronaći iskru nade, te ponizno pristupa otajstvu života i zahvaljuje za taj divan dar. Zatim je nadbiskup sažeo nauk u tri točke i dodao kako upravo u tome vidi sjeme 'kulturalne revolucije'. Prvi korak je strah: "Utjerati strah i istjerati vjeru te obezvrijediti nadu, uistinu je smatrano najbržim putem do vladanja ljudima". Drugi korak je izmjena prošlosti i prikazivanje događaja onakvima kakvi oni nisu bili. Treći korak je relativiziranje: "Srce i život ispunjeni strahom i nesigurnošću u vlastitu prošlost, postaju podlogom za površan pristup otajstvu života i otvorenosti prema novim životima, pokušava se mijenjati sustav vrijednosti". Pomalo u panici zbog ovakva razvoja događaja, ali i nesigurni u svoju vjeru, poput oca bolesnoga dječaka i sami vapijemo: "Vjerujem, umnoži moju vjeru" (Mk 9, 24). Isus opominje i poziva na život vjere, dopuštajući koji put i strah, kako bismo bolje shvatili da je vjera djelo Božje (Iv 6, 29) i dakako, njegov dar za koji ponizno molimo svakoga dana uz obvezu čuvanja i rasta u nama.

U strahu od drugih i drugačijih, u strahu od vlastite prošlosti, grijeha i lošeg života, i mi često zatvaramo vrata. Godina vjere je vrijeme otvorenih vrata srca, za bolju i jaču ispunjenost vjerom koja ruši sve predrasude, krize i strahove.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s