Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Bog plati!

Piše: Ivan Bradarić
 
Rješenje izlaza iz krize jest dragovoljstvo

Unutar crkvenih krugova i među pobožnim vjernicima, kao izraz zahvale za učinjeni posao ili uslugu, često se može čuti: "Bog plati". Ovo ima smisla samo ukoliko druga strana razumije i prihvaća takav način ophođenja i ako želi svoju uslugu naplatiti tom "nebeskom valutom" i primiti samo duhovnu zadovoljštinu za učinjeno djelo. U protivnome, valja se držati one, da je svaki radnik vrijedan svoje plaće te prema zasluzi neka bude plaćen.

Za plemeniti, humani i nadasve kršćanski čin bezinteresnoga pomaganja, mora se odgajati: unutar obitelji, u društvu, i u Crkvi. Želja da se nekome pomogne, dragovoljno i slobodno te bez naknade i interesa za stjecanjem materijalne koristi, zove se dragovoljstvo. U vremenu u kojem se svaka usluga mjeri i naplaćuje eurima, dolarima i kunama, deviza "pro bono" postaje najtraženija. Dragovoljstvo je laičko, socijalno i humanitarno djelovanje, koje postaje i svjedočanstvo vjere ukoliko ga obavlja vjernik. Slobodno možemo zaključiti kako je dragovoljstvo i dragovoljni rad, ili volonterstvo, vlastit i od davnine poznat pojam nama kršćanima, a svoju primjenu nalazi i ostvaruje u "Karitasu" i "Diakoniji". Kršćanin po svome imenu i zvanju mora unijeti Isusa Krista i u svoje djelovanje, a dragovoljstvo tako postaje trenutak svjedočanstva njegove vjere, njegova odnosa s Isusom Kristom. Pri tome valja znati i to kako ljubav koju pruža kršćanin dragovoljac, nije plod isključivo njegova nastojanja i truda, nego dolazi od Isusa Krista koji nam je ostavio svoj primjer. Vjernik slijedeći taj primjer, postaje zauzet na raznim područjima humanitarne djelatnosti, pa tako za nevjernike može postati pravi poticaj za otkrivanje dubine evanđeoske poruke. Evanđelja su prepuna primjera u kojima Isus poziva i na konkretan način pokazuje da je Bog nazočan u siromahu i patniku, u ostavljenome i potrebitome, te želi da ga ljudi prepoznaju i vole u svakom ljudskome biću. Sve više raste svijest kako je Crkva pozvana služiti bližnjemu, odnosno, da su svi članovi Crkve pozvani da budu u službi djelotvorne ljubavi i to prema svakomu čovjeku koji je u potrebi. Zajedno s ostalim svijetom Crkva se nalazi na istome zadatku zadovoljenja osnovnih vremenitih potreba svakoga čovjeka, jer se samo tako događa promicanje cjelovitoga čovjeka. Papa Benedikt XVI. u apostolskome pismu Porta fidei (br. 14) pobudno i s puno razumijevanja piše: "Mnogo je kršćana koji, naime, posvećuju svoj život s ljubavlju onima koji su sami, potisnuti na rub društva ili isključeni kao onima kojima prvima trebamo posvetiti svoju pozornost i kojima najprije trebamo priteći u pomoć, jer se upravo u njima odražava lice samog Krista. Zahvaljujući vjeri možemo u onima koji traže našu ljubav prepoznati lice Gospodina uskrsloga: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!' (Mt 25, 40)." Početkom mjeseca prosinca obiljažava se Međunarodni dan volontera koji je 1985. godine proglasila opća skupština Ujedinjenih naroda, a u svrhu da sve aktivnosti volontera i njihov dobrovoljni rad učini vidljivim na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Nadbiskupijski centar za pastoral mladih "Ivan Pavao II." i Vrhbosanska nadbiskupija i ove su godine učinili vidljivim i nadasve korisnim akciju "72 sata bez kompromisa" o kojoj u ovome broju našega časopisa pišemo detaljnije na stranicama 32 do 35. Cilj se ove akcije vrlo dobro uklapa u zajednički cilj dragovoljstva: razvijajanje solidarnosti prema potrebitima, zajedničko djelovanje s drugima iz raznih mjesta, kao i podizanje svijesti o važnosti volonterstva. Možemo samo poželjeti da ovakvih akcija bude više i češće. Osobito pogodno vrijeme za dragovoljni rad i pomaganje jest vrijeme koje je pred nama: adventsko i božićno vrijeme.

Moramo biti zadovoljni i Bogu zahvalni, a prema svima onima koji su svoje vrijeme i živote stavili u službu često vrlo zahtjevnih dragovoljačkih akcija, pokazati i zahvalnost i poštovanje. Ponajprije, i naša je domovina obranjena tijekom Domovinskoga rata velikom žrtvom upravo vojnika dragovoljaca. U vrijeme mira, pripadnici dragovoljnih vatrogasnih postrojbi često su prvi u obrani i spašavanju ljudskih života, u opasnostima od požara ili kojih drugih elementarnih nepogoda. Spašavanje života zatim se nudi svima kao vrlo jednostavna mogućnost kroz dobrovoljno darivanje krvi ili malo zahtjevnijim darivanjem organa. Brojna društva, udruge i humanitarne organizacije iz inozemstva pomagala su nas tijekom agresije 90-tih godina. Vjerujem da smo iz toga puno naučili i osposobili se da danas i sami djelujemo dragovoljno. Motiva je i suviše. Zemlja je u krizi. Sve je manje rada koji se uspijeva zasluženo naplatiti. Brojni su ljudi bez posla i u velikoj su potrebi. Moguće rješenje izlaska iz krize jest dragovoljstvo. Traže se, stoga, novi dragovoljci koji će ustati u pomoć nezaštićenima i ugroženima. Kršćansko svjedočanstvo dragovoljnoga rada učinit će mnoge ljude, a napose vjernike, odgovornijima i zauzetijima za potrebe svih. "Vjera bez djela je mrtva", reče apostol.

Pa ipak, na kraju bude da Bog svima (na)plati.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s