Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Svi smo mi Domovina

Piše: Marijan Križić
 
Oslobađajuća presuda – konačni slom Zapadnoga Balkana

Erupcija oduševljenja koja je zahvatila čitavu Hrvatsku nakon izricanja oslobađajućih presuda za hrvatske generale Gotovinu i Markača, mogla bi se mjeriti s onim oduševljenjem koje je zahvatilo hrvatski narod početkom kolovoza 1995. nakon osloboditeljske akcije Oluja. Nije to ništa čudno jer, za razliku od vojne operacije koja je trajala 72 sata, ova pravna Oluja trajala je punih 17 godina i četiri mjeseca. Stoga će i 16. studeni 2012., kada je sudac Theodor Meron izrekao oslobađajuće presude za hrvatske generale, baš kao i 5. kolovoza 1995., biti upisani zlatnim slovima u hrvatsku povijest.

Svojim oduševljenjem i slavljenjem, koje nikoga nije ugrožavalo, narod je jasno pokazao da potpuno shvaća veličinu i značenje dalekosežne i povijesne oslobađajuće presude Međunarodnoga suda u Haagu. Za vrijeme veličanstvenoga slavlja, na kojem je sudjelovalo stotine tisuća Hrvata diljem Domovine i svijeta, nije se dogodio niti jedan incident.

Međunarodni sud u Haagu, koji je na inicijativu Hrvatske osnovan kako bi se i pravno sankcionirala srpska agresija i zločini u njoj počinjeni, vrlo brzo postao je poprište različitih političkih i drugih interesa, u kojima je umjesto kriterija utvrđivanja istine i kažnjavanja počinitelja ratnih zločina, na prvo mjesto došao kriterij izjednačavanja krivnje, kao temelj navodnoga pomirenja. Protivnici oslobađajuće presude točno su, i posve neoprezno, priznali da ovakve presude nisu dobre za pomirenje. Time su, naime, priznali da im nije cilj istina i otkrivanje i kažnjavanje ratnih zločinaca, nego ravnoteža krivnje kao temelj budućega "pomirenja". A to pomirenje trebalo je u isti tor vratiti narode koje su, navodno, posvađali jednako krivi vođe obiju strana. Taj "tor", poznat i kao tzv. Zapadni Balkan, bio je već pripremljen na skupu održanome u Zagrebu koncem studenoga 2000. godine. Uslijedilo je mučno razdoblje progona vodećih ljudi, koji su vodili državu i koji su organizirali obranu i oslobođenje Domovine. U tome je razdoblju svatko pred poviješću i pred Bogom pokazao svoju težinu. Generali Markač i Gotovina personifikacija su svih onih koji su supatili i izdržali sve kušnje i tako, uz Božju pomoć, iskupili Hrvatsku veličanstvenom pravnom, političkom i povijesnom pobjedom. U međuvremenu okolnosti su se znatno promijenile. Hrvatska je svladala sve nevjerojatne prepreke i postala punopravna članica Sjevernoatlanskoga saveza, i na samome je pragu ulaska u Europsku uniju. Hrvatska postaje sve poželjniji i potrebniji subjekt spomenutih vojnopolitičkih i gospodarskih asocijacija. Sjedinjene Američke Države, kao vodeća zemlja demokratskoga svijeta, i ovoga puta pokazuju da više nema mjesta ni prostora za bilo kakvo gubljenje vremena sa zagovareljima starih i prevladanih geopoličkih matrica. O mjestu i ulozi koju Hrvatska ima u ovome dijelu Europe vrlo je jasno i nedvosmisleno govorila američka državna tajnica Hillary Clinton prigodom nedavnoga posjeta Zagrebu.

Još u studenome prošle godine najugledniji američki, britanski i kanadski pravni i vojni stručnjaci održali su okrugli stol na pravnome fakultetu Emory u Atlanti, te pripremili podnesak Žalbenomu vijeću Haaškoga tribunala u kojem su predložili odbacivanje presude protiv hrvatskih generala.

Theodor Meron, predsjednik Haškoga tribunala, koji je i sam preživio nacistički logor, nije dopustio da bilo kakvi politički i politikantski kriteriji budu mjerilo za presudu, te je donio oslobađajuću presudu i time, zapravo, spasio već ozbiljno narušeni ugled međunarodnoga pravnoga poretka.

Uoči i na dan same presude Hrvatska se, kao i ranih 90-ih, ponovno ujedinila u molitvi. Narod se potpuno predao u Božje ruke i Bog je i ovaj put, kao i onih godina kada se stvarala naša država, učinio čudo. Onima koji su 17 godina pleli mrežu oko Hrvatske, plijen je u posljednji čas iskliznuo iz ruku. Hrvatska je napokon stekla puni legitimet u suvremenome svjetskome poretku. Presuda je dala puni legitimitet upravo Tuđmanovoj Hrvatskoj i priznanje njezinoj borbi za slobodu, a to nipošto nije bilo lako u proteklome razdoblju. Jedna od vrijednih inicijativa kojom se održavala iskra Tuđmanova životnoga djela jesu Dani dr. Franje Tuđmana. Oni se na poticaj Milana Vukovića, bivšega suca Ustavnoga suda, već 6. godinu zaredom održavaju sredinom svibnja u Velikome Trgovišću, rodnome mjestu prvoga hrvatskoga predsjednika. Svi stručni i znanstveni doprinosi redovito se objavljuju u zbornicima radova pod zajedničkim nazivom Hrvati kroz stoljeća.

Oslobađajuće presude hrvatskim generalima vjerojatno će baciti novo svjetlo na djelo i viziju prvoga hrvatskoga predsjednika, koja je dovela do uspostave neovisne i međunarodno priznate države. Za nju Bog sigurno ima plan, a to je, u stvari, plan za nas jer "svi smo mi Domovina", kao što je to rekao general Markač razdraganomu mnoštvu na Trgu bana Jelačića.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s