Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Komentar mjeseca
 
Ima(j)mo na pameti što je ljudsko, ali i što je Božje!

Piše: Žarko Relota
 
Prilog raspravi o odgoju

Previše je otvorenih pitanja u društvu u kojem živimo. Nagomilalo se dosta problema. O mnogim bi stvarima i temama trebalo govoriti, mnoge bi istine trebalo dodatno osvijetliti, javnost bi morala bolje, s manje tendencioznosti i dodvoravanja vladajućima, informirati svoje građane o "stanju nacije". Međutim, nije svatko pozvan o svemu govoriti i ne treba svatko o svemu raspravljati. Otprilike se zna čemu svatko od nas treba posvetiti veću pozornost, oko čega se treba više angažirati, za što se valja više založiti.

Neke su stvari od presudne važnosti. Čak do te mjere da se o njima stalno treba govoriti. U nekim vremenima još i više nego inače. Stoga bi bilo čudno da Katolička crkva u ovo božićno vrijeme nije progovorila o Kurikulumu zdravstvenoga odgoja. Božić je blagdan Djeteta; Božić je obiteljski blagdan; Božić je, jer se rodio Bogočovjek Isus Krist, vrijeme razgovora o Bogu i o čovjeku, vrijeme veće usredotočenosti na Boga i na čovjeka te je stoga sasvim opravdano baš u ovo vrijeme zalagati se za čovjeka da ostane dijete Božje, da se odgaja kao dijete Božje i da se odgaja za obitelj. Kakvu? Onakvu u kakvoj se rodio Bog, kakva nam je zadana na prvim stranicama Biblije i za kakvu se zdušno zalagao naš Spasitelj. Otud i naša želja da božićno promišljanje posvetimo odgoju, čovjeku, obitelji, Bogu.

Boj se Danajaca i kad darove nose

Vergilije je u svojoj Eneidi opjevao Trojanski rat, poznati mit o grčkoj opsadi Troje. Kad već punih deset godina nisu na nekakav "normalan" način uspjeli ući u Troju, Grci su se poslužili lukavstvom. Epej je napravio golemoga šupljega drvenog konja i ispunio ga ratnicima, koje je predvodio Odisej. Trojanci su to prihvatili kao znak mira, jer ih je grčki špijun Sinon uvjerio da je to dar. I naravno, kad su Grci ušli u grad, opljačkali su sve što su mogli, poubijali muški rod, a žene i djecu su (kako je i bio običaj u to vrijeme) odveli u ropstvo. Od toga vremena pa do danas u mnogim zgodama koristi se izreka "Timeo Danaos et dona ferentes", odnosno "Bojim se Danajaca i kad darove nose". Ona upozorava na čudne i neočekivane darove koji bi se mogli izroditi u prokletstvo, prijevaru, propast. Ono što je Lakoon tada izrekao čini se da ne treba olako zaboraviti. Stari Latini bi rekli: "Omnis comparatio claudicat" (svaka usporedba šepa). Šepat će, razumljivo je to, i ova moja, ali ima puno dodirnih točaka.

Ništa nije skriveno u tami što se neće objaviti na svjetlu

U svakoj demokratskoj državi postoje načini na koje se donose zakoni. Uvijek se poštuje redovita procedura, a javnost je relativno upoznata sa prijedlozima zakona koje vlast želi uvesti. U Republici Hrvatskoj to, nažalost, nije tako. Barem ne uvijek. Kad je riječ o zakonu o Zdravstvenom odgoju, redovita procedura se nije poštivala. Uz redovita saborska čitanja zaobišlo se i nastavničko vijeće, vijeće roditelja, školske odbore, ravnatelje škola… Zašto? Svi se pitamo. A čim se ne poštuje redovita procedura, razuman čovjek pomisli da netko nešto želi loviti u mutnom. Mi, koji poznajemo poneku riječ iz Isusova repertoara, znamo da je Isus davno rekao da će sve izaći na vidjelo i da čovjek ne misli kako se svaka njegova radnja neće javno obznaniti. Takvo nešto može se primijeniti i na ovaj Zdravstveni odgoj, odnosno na način na koji je uveden u školski sustav. Može li se do te mjere obezvrijeđivati i nepoštivati javnost da ju se potpuno ignorira? Može, ako imaš apsolutnu većinu, ako ti je narod dao povjerenje, ako pripadaš bezbožnoj ideologiji, ako slušaš naređenja svjetskih moćnika, ako homoseksualni lobiji tobom manipuliraju?

E, ne može ni tada, jer ovo je javna stvar i o njoj treba odlučivati javnost, odnosno svi oni koji o odgoju imaju nešto reći, a ne samo oni koji su sami sebe delegirali da o odgoju govore. Ako je narod nekome dao svoj glas, dao mu ga je jer želi da štiti prava i interese toga naroda, a ne da se, dodvoravajući se drugima, uništava onaj koji ti je omogućio da o njemu odlučuješ.

Potreba Zdravstvenoga odgoja

Zdravlje je, kažu, najveće vremenito dobro. Negdje piše i da ga ponekad povrijedimo "svojim neumjerenim životom". Nitko, stoga, ne dvoji o potrebi zdrave informacije i formacije za mlade naraštaje, a sve sa željom da nam svima budućnost bude zdravija. Vjerujem da je potpora potrebi uvođenja Zdravstvenoga odgoja jednodušna. Međutim, kako ni svi liječnici istu bolest ne liječe na isti način, tako ni o ovom Kurikulumu zdravstvenoga odgoja svi ne mislimo jednako. Stoga opravdanost tolikih oprečnosti. Ako nije bilo prilike da se od njemu govori kad je trebalo (kad je bio skriven od javnosti), onda se mora govoriti sada kad je uveden. I mora se govoriti otprilike ovako kako govori Hrvatska biskupska konferencija.

Čitajući uvodne napomene Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa o Kurikulumu zdravstvenoga odgoja, stječemo dojam da su nakane ispravne. U uvodu piše: "Svrha zdravstvenog odgoja je uspješan razvoj djece i mladih da bi stasali u zdrave, zadovoljne, uspješne, samosvjesne i odgovorne osobe… Program zdravstvenog odgoja temelji se na holističkom poimanju zdravlja, koje obuhvaća očuvanje zdravlja i kvalitete života, humane odnose među spolovima i ljudsku spolnost, prevenciju ovisnosti, kulturu društvene komunikacije i prevenciju nasilničkog ponašanja". Podjela programa Zdravstvenog odgoja u module (Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja, Spolno/rodna ravnopravnost i Odgovorno spolno ponašanje) daje naslutiti da su priređivači doista mislili o svemu. Svi smo zadovljni kad možemo pročitati da "zdravstveni odgoj treba pomoći razvoju sustava vrijednosti kod mladih osoba, potaknuti razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, no istodobno treba ukazati na neprihvatljiva ponašanja i devijantne pojave koje se ne smiju tolerirati ili ignorirati". Baš zbog toga, mi predstavnici Katoličke crkve, jer želimo ukazati na "neprihvatljiva ponašanja i devijantne pojave", ukazujemo na određene stvari iz 4. modula (jedinoga spornog i jedino se na njega referiramo), a koji ne možemo ignorirati. Koliko god priređivači o njemu govorili kao suvremenom, a nas vraćali u Srednji vijek, niti je on suvremen, niti mi živimo u Srednjem vijeku. Mi imamo svoj stav o svemu; imamo i Božje zapovijedi i etička načela i kršćansku antropologiju, koja je jednako znanost kao i psihologija i medicina i pedagogija i biologija. Zato nam se nameće pitanje: zašto bi stručnjaci koji su radili na ovom programu bili kompetentniji od nas kad je riječ o čovjeku? Zašto bi samo oni imali pravo govoriti o čovjeku? Zašto bi samo njihov govor o čovjeku bio ispravan? Zašto je naš govor o čovjeku srednjovjekovan? Na osnovi čega to bilo tko može zaključiti? Na osnovi toga što smatramo da, recimo, masturbacija ne mora biti i nije ključ zdravlja u adolescentnoj dobi kao niti način na koji se prakticira maloljetnička seksualnost? Srednjovjekovni smo što smatramo da pornografija može samo škoditi, a ne pomoći, zdravom emocionalnom razvoju ljudske osobe? Ne živimo u 21. stoljeću zato što smatramo da smisao ljudske seksualnosti ne leži u činjenici da možeš imati odnos s kim hoćeš, kad hoćeš, kako hoćeš, da možeš mijenjati seksualnog partnera kad i koliko hoćeš? Staromodni smo zato što smatramo da u seksualnom činu nije jedino bitno ispravno se zaštiti od trudnoće ili spolno prenosivih bolesti? Ne živimo suvremenost zato jer mislimo da je u seksulanom odnosu važna i emocija, a ne samo vještina? Zato nas treba eliminirati iz ove rasprave? Nismo dobro došli i trebamo se prilagoditi ovoj pedagoškoj anarhiji zato što vjerujemo da je Bog stvorio muškarca i ženu i njima dvoma rekao da će njih dvoje biti jedno tijelo i da se "plode i množe i napuče zemlju i sebi je podlože"? Ne treba na nas trošiti niti sekundu vremena zato što o rodu ne razmišljamo onako kako razmišlja Simone de Beauvoir ("ženom se ne rađa, ženom se postaje"), ostale feminističke, homoseksualne i ine slične udruge? Zato smo nepodobni u ovoj raspravi i zato se prema nama treba odnositi kao prema pučkoškolcima???

Mi prihvaćamo da je, kako tvrdi dr. Dubravko Lepušić, smisao zdravstvenoga odgoja "naučiti mlade kako da se brinu za svoje zdravlje i za zdravlje drugih". Bilo bi nam drago i da je točno da se ovim odgojem mladi "ne potiču na spolno aktivan život", ali iz Kurikuluma, a osobito iz sadržaja preporučene literature, vidljivo je da stvari stoje drugačije. I mi stojimo na načelima da je "dobro i široko obrazovanje jedan od najvažnijih stupova društva", ali nismo sigurni da će ovakav Kurikulum pomoći dobrom i širokom znanju, već će stimulativno, a ne preventivno djelovati na mlade naraštaje i uvesti ih u svijet permisivnosti (koji je njima, naravno, već poznat i dostupan) i promiskuiteta.

Priređivačima ovoga Kurikuliuma treba čestitati jer su mislili na sve. No, misliti o svemu ne znači u isto vrijeme misliti ispravno o svemu ili misliti u prilog svih. Misliti dobro o zdravlju djece i mladih bez svih onih koji jednako vode računa o djeci i mladima znači uzeti samo sebi za pravo odlučivati o odgoju i obrazovanju djece i mladih. Ignorirati roditelje, djecu i mlade same, pa i Katoličku crkvu u kojoj je većina te djece i mladih kršteno, znači raditi po svome i misliti da si najpametniji i jedini kompetentan odlučivati o svemu. Nisam siguran da bilo koje ministarstvo i osoba koja u njemu radi više voli neko dijete od njegova roditelja; ne vjerujem ni da je bilo kojem znanstveniku ili činovniku više stalo do odgoja i obrazovanja nečijega djeteta, od onoga koji je tom djetetu dao život…

U svojim osvrtima na Kurikulum zdravstvenoga odgoja kardinal Bozanić pojašnjava da Crkva nije protiv zdravstvenoga odgoja. Pače. Ona ga podupire, ali se ne može složiti sa svim što je u Kurikulumu napisano i zbog toga ukazuje na neke probleme. Crkva, dakle, podupire nastojanja Države da se naša djeca i mladež ispravno formira. Međutim, ako zdravstveni odgoj mijenja istinu o čovjeku, a mi mislimo da je između ostaloga i to cilj, onda taj odgoj, kako kaže kardinal Bozanić, "utire put novoj rodnoj ideologiji koja proturječi kršćanskom svjetonazoru da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko". Za higijenu smo svi, ali ovdje nije riječ samo o higijeni. Bolje rečeno, ovdje je najmanje riječ o higijeni. Zato, "Bojim se Danajaca i kad darove nose". Ne možemo kao Crkva prihvatiti i ne slažemo se s načinom razmišljanja stručnjaka koji su za Ministarstvo radili ovaj Kurikulum. Ne definiramo isto neke čine i ne dajemo im istu moralnu kvalifikaciju. Ne razmišljamo svi na isti način o masturbaciji, pornografiji, uporabi kondoma, seksu bez emocija, homoseksualnosti, rodnoj ravnopravnosti… Svima nam je stalo do djece i mladih. No, svi ne doživljavamo na isti način, bilo s moralnog, bilo s vjerskog, bilo sa znanstvenog aspekta posljedice koje ovakav način odgoja, kakav je uvela Država, ima na odgajanike. Ne slažemo se s rečenicom glavnog ideologa ovoga odgoja profesora Štulhofera, koji tvrdi da će "djeca koja će proći program zdravstvenog odgoja biti bolji roditelji i edukatori svoje djece". Kad bi to tako bilo i kad bi ovakav program zdravstvenog odgoja do toga doveo, nitko zasigurno protiv njega ne bi ništa progovorio. Baš zbog toga što smatramo da ovaj odgoj neće do toga dovesti i dižemo svoj glas. Takvo razmišljanje dijeli sa mnom i profesor čije su pismo "Odgoj, ali ne samo zdravstveni, nedostaje u školama", nedavno objavili na portalu Indeks.hr. On kaže: "Za pohvalu je jedino kako postoji konsenzus o službenom uvođenju nastavnog predmeta i nekog od oblika odgoja u škole i to je jedino pozitivno čemu je polemika oko zdravstvenog odgoja za sada pridonijela".

Retorika

Otkako postoji slobodna, demokratska, samostalna, neovisna Republika Hrvatska, nije se čula ovakva retorika prema njezinim službenicima. Osobito, pak ne prema kardinalima, (nad)biskupima… Riječi Đakovačko-Osječkoga nadbiskupa Srakića da ih ministri tretiraju kao pučkoškolce izazivaju, u najmanju ruku, zabrinutost. Proglašavati kardinale državnim neprijateljima, govoriti im da lažu, koristiti se izrazima "klerikalni terorizam", "latentni pokušaj državnoga udara" i slično, zasigurno nije demokratski pristup razgovoru o vrućoj problematici. Pisati o tome da se "zagrebački nadbiskup iživljava nad sekularnom Hrvatskom i zdravim razumom", da "Crkva pokušava vladati ovom zemljom", pozivati na prosvjed (istina mirni) protiv "grubog i neutemeljenog napada Katoličke crkve na obrazovni i školski sustav", ne ide u prilog nikome i ne dovodi do rješenja. Širiti tezu da "Crkva nema što tražiti u školama", da je "vjeronauk u školi utemeljen na ideologiji, ali ne i zdravstveni odgoj", odrješito izjaviti: "Nemam namjeru više potrošiti niti sekundu svoga vremena na srednjovjekovne poglede Crkve na današnjicu u 21. stoljeću", govore o netolerantnosti onih koji su mimo svake procedure uveli Zdravstveni odgoj u školski sustav. Upravo to i jest problem: netolerantnost prema svima koji misle drugačije; tu leži bit nedemokratskih načela: nametnuti svoj stav i ne osjećati potrebu razgovarati o svemu. Zato naš kardinal i pojašnjava: "Ovdje je u pitanju odgoj koji se nalaže u javnim školama. One nisu državne, tu se vlast ne može predstaviti kao gospodar. Vlast je u službi tih škola. Za te škole pridonose svi građani i već iz te perspektive treba gledati na dobro svih. Mi upozoravamo na to da tu u prvom redu trebamo pred sobom imati roditelje koji imaju i ustavno pravo i pravo koje jamče međunarodne povelje da se brinu da nadziru i izabiru odgoj i obrazovanje za svoju djecu".

Kao da se problematika o Zdravstvenome odgoju svela na odnos Država-Crkva, Bozanić-Milanović/Jovanović, a riječ je zapravo, o stavu Crkve, o zaštiti prava roditelja.

Netko je napisao da su na djelu "sijači sjemena zla, koji ne dopuštaju nikome da promišlja drugačije". Stoga i ne čudi ovakva retorika i pisanje o tome da "širimo laži", "dezinformiramo javnost", "služimo se zlonamjernim podatcima", "u potpunosti iskrivljujemo istinu o zdravstvenom odgoju", "uznemirujemo javnost", "zaustavljamo distribuciju znanja"… Čudna je retorika i kad je riječ o razlozima zašto se uvodi ovaj odgoj. Kažu radi "maloljetničkih trudnoća, abortusa, spolno prenosivih bolesti…" . Kažu da je Churchill rekao: "Diplomat je onaj koji dvaput dobro razmisli prije nego ništa ne kaže". Slušam starije.

Roditelji, gdje ste?

Vjernici laici u mnogim slučajevima očekuju da najprije hijerarhijski dio Crkve kaže što misli o svemu, tj. o svim pitanjima koja se tiču čovjeka, a o njima se u društvu raspravlja. U većini slučajeva službena Crkva i kaže svoj stav. Istina, nekada je on vrlo blag, nekada je nejasan, vrlo često potpuno diplomatski, dogodi se da je takav da ga se može barem dvojako tumačiti… Ovaj put, kad je riječ o Kurikulumu zdravstvenoga odgoja, to nije tako. Crkva je rekla svoje. I ne samo rekla, već konstantno ponavlja. Počevši od letka (koji je, usput govoreći, mogao i trebao biti pripremljeniji i argumentiraniji i koji se više trebao osvrnuti na sam Kurikulum, nego li na preporučenu literaturu) pa sve do jasnih nastupa naših pastira, koji ovaj put, nedvojbeno je to, krajnje odlučno govore. Hijerarhijski dio Crkve je svjestan da, ako smo kao Bosna gotovo šaptom pali kad se raspravljalo o neradnoj nedjelji, ako nismo uspjeli spriječiti Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, ovakav kakav je donesen, ovaj put ne smijemo šutjeti. U pitanju je opstojnost obitelji, u pitanju je čovjek, u pitanju je, kako to crkveni vrh kaže, destructio humana – razaranje čovjeka i obitelji. A kad je tome tako, onda je Crkva najpozvanija reagirati i ne miriti se s takvom destructio.

Na potezu su sada vjernici laici. Na potezu je Vijeće za katehizaciju u prvom redu, Vijeće za obitelj, Vijeće za laike, čak i Vijeće za kler. A od njih do sada nismo čuli (ako je bilo, a ja nisam s tim upoznat, iskreno se ispričavam) nijednu riječ. Prošle se godine Benedikt XVI. susreo na zagrebačkom hipodromu s obiteljima. Tada smo svi bili ponosni na naše obitelji i prepoznali u njima relevantnog čimbenika opstojnosti zdrave obitelji, utemeljene na vrednotama evanđelja. I sad je potreban njihov jači i zauzetiji stav.

Svi zaručnici prije nego su stupili u brak, na pitanje: "Jeste li spremni s ljubavlju primiti djecu i odgajati ih po zakonu Krista i njegove Crkve", odgovorili su potvrdno; svi roditelji kod krštenja svoje djece, uz krstiteljeve riječi: "Vi tražite krštenje za svoje dijete i time se obvezujete da ga odgajate u vjeri kako bi živjelo prema Božjim zapovijedima, ljubilo Gospodina i svoga bližnjega, kao što nas je Krist učio. Jeste li toga svjesni?", odgovaraju: "Da". Dakle, obećanja su dana i valja ih ispunjavati. O svojoj djeci treba voditi računa. U njih treba usađivati odgoj kakav je primjeren vjerničkom habitusu.

Svi govorimo da su roditelji prvi i glavni odgojitelji svoje djece. I Ustav Republike Hrvatske obvezuje roditelje na odgoj svoje djece. Prema tome, toj odgojnoj zadaći treba pristupiti. Roditeljska briga za djecu ne može se prenijeti ili delegirati na bilo koga drugoga. Svi drugi odgojni čimbenici (i Crkva i škola, ostale ne nabrajam jer ovdje nisu bitni) mogu samo pomoći roditeljima u njihovoj odgojnoj ulozi. Roditelji su prvi i glavni i zato ovaj put moraju dići svoj glas. Ovaj, kako ga mnogi vole nazvati (naravno, potpuno krivo i nepotrebno), obračun Bozanić-Jovanović treba se pretvoriti u razgovor na relaciji obitelj – škola - Crkva - javnost. Ovo nije beznačajna stvar da bi bilo tko mogao sebe delegirati, sam donositi odluke, smatrati sebe jedinim relevantnim. Iza ovoga ne smije stajati nijedna ideologija, a mediji bi trebali doista argumentirano i neovisno o tome izvješćivati i emisije takvog tipa organizirati.

Neovisno o činjenici što, kako tvrde krugovi iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Kurikulum (o bilo kojem da je riječ) ne podliježe redovitoj zakonskoj proceduri, 4. Modul Zdravstvenoga odgoja o spolno/rodnoj ravnopravnosti, morao bi podlijegati javnoj raspravi. Obrazovanje i odgoj nisu u vlasništvu vladajućeg establishmenta. Oni eventualno mogu predlagati, ali bez opširne rasprave na tu temu, ne bi se smjelo dopustiti bilo komu da "švrlja" po tome ili eksperimentira o tome.

U pitanju je čovjek, u pitanju je obitelj. Je li na djelu, kako je to nazvao glavni francuski rabin Gilles Bernheim, pokušaj atentata na obitelj i je li uistinu svijet toliko sit klasične, biblijske slike braka i obitelji??? Osobno ne mogu u to povjerovati, jer sve ankete i sva ispitivanja uvijek obitelji daju najveću vrijednost i smatraju je još uvijek najstabilnjim čimbenikom za zdravi ljudski rast. I to ne bilo kakvoj obitelji, već onoj koja ima svoju autentičnu formu.

Što nam je činiti?

Kad je Ivan Krstitelj govorio ljudima o skorom Kristovu dolasku i kad su ga oni počeli ozbiljno shvaćati, onda su razne kategorije osoba dolazile k njemu s pitanjem: "Što nam je činiti?" Ivan je pokušao svakomu dati konkretne upute i smjernice. Može li se to učiniti i u pogledu Kurikuluma zdravstvenoga odgoja? Pretpostavljam da može. U prvom redu roditelji bi sebi trebali postaviti pitanje: "Što nam je činiti?". Zatim prosvjetni djelatnici, katoličke udruge, katolička učilišta… Ma svatko, odnosno svi. Što nam je činiti? Mi smo u pitanju. Djeca su u pitanju, naša budućnost je u pitanju.

Zato se koristim Wittgensteinovim riječima: "Sve što se uopće može misliti, može se misliti jasno. Sve što se može izreći, može se izreći jasno". Svima je ovih dana, i više nego jasno, rečeno što nam je činiti. Prvi korak je napravljen. Katolički biskupi i neke udruge informirali su javnost o sadržaju Kurikuluma, ukazali na problematičnu literaturu, progovorili o opasnostima koje iz ovoga 4. Modula proizlaze za budućnost ljudskoga roda, usporedili s biblijskim temeljima braka i obitelji i na taj način predstavili dijametralno suprotno viđenje Boga na brak i na obitelj od ideologa ovoga modula… Ne smijemo se dati ušutkati tezama da je u Republici Hrvatskoj prevelik broj maloljetničkih trudnoća, pobačaja i da postoje mnoge rizične pojave te spolno prenosive bolesti. Još nismo čuli da postoje zemlje u kojima postoji Kurikulum sličan ovome, a koji je utjecao na smanjenje broja maloljetničkih trudnoća ili pobačaja. Osim toga, uopće je upitno na ovaj način rješavati ta pitanje. Činjenica je da neoliberalna znanost o spolnosti ne preže ni pred čim i da joj je osnovni cilj osporiti temelje zdravoga odgoja. Ako nam se dogodio "grijeh struktura" i ako smo tada mogli s punim pravom o tome govoriti, onda s istim pravom danas možemo govoriti o spolnom odgoju u Hrvatskoj kao o nečemu što za nas nije dobro, neovisno o tome što će nam opet nabiti etiketu "klerikalnih terorista". Trebamo inzistirati na tome da ovaj program ne bude obvezatan i da postoje barem dva programa. Roditelji bi tada mogli izabrati program koji im se čini kompatibilnijim njihovim vjerskim uvjerenjima i svjetonazoru. Naravno, uz uvjet da taj drugi bude znatno u skladu s onim što kršćanska većina misli o zdravlju i spolnosti naše djece. I ne bih volio da se ovaj razgovor oko spolnoga odgoja svede samo na ideološki ili svjetonazorski sukob, da netko pomisli kako konzervativna Hrvatska ustupa prostor liberalnoj ili se postavila na zadnje noge da se to ne dogodi, kako Crkva postaje jedina oporba Državi… Naše je poslanje u suvremenom svijetu jasno definirano. Biti Božji i stati u obranu čovjeka, njegovih prava. Naravno, ne samo sada kada je ugrožena evanđeoska istina o braku i obitelji, već i onda kad je riječ o mnogim drugim obespravljenim osobama u društvu, o tolikom broju nezaposlenih, o braniteljima koji su izloženi raznim pritiscima i strahovima, o zatvaranju mnogih poduzeća, o rasprodaji državne imovine, o neoliberalnom kapitalizmu koji je osiromašio Hrvatsku… O svemu. Ali, ovaj put, zbog svoje aktualnosti, i oko Božića trebalo se i treba govoriti o spolnom odgoju u školama. Jer, dosta nam je Danajaca koji su nam donosili svakakve darove, a nakon kojih smo uvijek (p)ostajali sve siromašniji.

Ako je do sada za mnoge vrijedila poznata izreka da "skandal neostvarenoga dobra u svijetu ne leži u tome da ne bismo znali što nam je činiti, nego u tome da zatvaramo oči i bježimo s mjesta na kojem smo potrebni", sada više ne smijemo zatvarati oči i bježati s mjesta na kojem smo potrebni. Ohrabrili su nas naši pastiri i zajedno s njima treba štititi naša vjerska načela.

Poslušajmo Shakespearea i Dantea. Prvi reče: "O, čovječe, oholi stvore! Čim se dočepaš vlasti, počinješ izvoditi takve budalaštine pod nebeskim svodom, od kojih čak i anđeli plaču", a drugi: "Učitelj je govorio: visoki položaji povjereni ljudima uskih vidika, obred vršen bez poštivanja, žalobne svečanosti bez iskrene žalosti – eto to ne mogu trpjeti".

Stoga, nemojmo trpjeti već govorimo. Kad bih se htio koristiti retorikom zagovaratelja spolnoga programa, onda bih zaista rekao kako "budalaštine pod nebeskim svodom" koje su nam priuštili "ljudi uskih vidika na visokim položajima". Ali, ja se tom terminologijom koristim samo kao citatima pametnih ljudi, a čije bi riječi u budućoj koncilijarnoj raspravi mogle pomoći svima da dođemo do najboljeg rješenja. Za sve. Roditelje, djecu, narod.

 


© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s