Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Drugo poluvrijeme

Piše: Marijan Križić
 
Još jedna molitva za pravednu presudu

Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču natkriljuje sve dru-ge, ne baš dobre događaje, koji su obilježili proteklu godinu, i pruža nadu, da ćemo i 2013. nadvladati, unatoč sugestivnim najavama da nas čeka najgora godina do sada. Međutim, kao što gospodarska kriza ima i svoje političke implikacije, isto tako pozitivni politički događaji imaju i implikacije na opće stanje u državi, na razinu optimizma i poleta, što je jedna od najvažnijih pretpostavki gospodarskoga oživljavanja i rasta.

Države s kojima dijelimo zajedništvo u Sjeveroatlanskom savezu i uskoro u Europskoj uniji čini se da su više nego mi sami nezadovoljni pomanjkanjem investicijskog zamaha i stvaranja ozračja pozitivne poduzetničke klime, za koju postoje sve objektivne pretpostavke. Nasuprot stanju općeg pesimizma i beznađa, Hrvatska je zrela za snažan gospodarski i politički iskorak.

Zapravo, mogli bismo i reći da je Hrvatska zarobljena mentalitetom koji je opstao u okrilju starih (geo)političkih struktura. Njihova snaga i održivost rezultat je ponajprije potpore koju su im davali zagovaratelji i mentori tih istih struktura na kojima su počivale obje Jugoslavije i u kojima je Hrvatska bila dežurni krivac i krava muzara za sve jugoslavenske eksperimente i balkanske javašluke.

Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima tektonski je lom i neopoziv kraj dosadašnje geopolitičke paradigme i uspostavljanje nove, u kojoj je hrvatskoj državi otvorena perspektiva neizostavnog i presudnog čimbenika u ovom dijelu Europe. Povijesna i politička pravda koja se ovom oslobađajućom presudom napokon ipak dogodila, tek je međutim prvo poluvrijeme koje Hrvatskoj i Hrvatima otvaraju perspektivu i prostor za svoje poslanje u ovom svijetu, pregrijanom i promreženom snažnim političkim, ideološkim i duhovnim silnicama. Naime, apsurdna i neutemeljena optužnica protiv nekadašnjih visokih dužnosnika Herceg-Bosne, najbolji je pokazatelj da stare strukture nipošto nisu bacile koplje u trnje. Optužnica je opasna ne samo za optužene nego i za hrvatsku državu pa i za hrvatski narod u cjelini. Iz iste kuhinje i po istom obrascu po kojemu su optuženi Markač i Gotovina, optužena je hrvatska država i njezino političko vodstvo za agresiju i udruženi zločinački pothvat.

Da je ova tvrdnja točna, potvrđuju i slavodobitni napisi poput onih koje je neposredno nakon šokantne prvostupanjske presude hrvatskim generalima u travnju prošle godine objavio Dnevni avaz: "Ukoliko budu proglašeni krivima (…) Hrvatska će imati mnogo više razloga za zabrinutost. Čak više nego u slučaju samog Ante Gotovine, jer bi ovoga puta konačno mogla biti proglašena i agresorom na jednu međunarodno priznatu državu, dakle, BiH!" Nije se potrebno ovom prigodom baviti moralnom razinom onih koji se vesele optužnici za agresiju protiv države Hrvatske, koja je u to vrijeme naoružala BiH-muslimane i zbrinula gotovo pola milijuna njihovih izbjeglica, kao i prvostupanjskom presudom generalu Gotovini, koji je vodio operaciju koja je spasila Bihać i Cazin od scenarija srebreničkog genocida. Treba međutim, ukazati na veliku opasnost iz eventualne osuđujuće presude šestorici hrvatskih političkih i vojnih dužnosnika iz BiH. Naime, takvom bi presudom bitno bile oslabljene hrvatske pozicije kao važne sastavnice Sjeveroatlantskog saveza. Iznimno duga granica između Hrvatske i BiH ujedno je i granica Sjeveroatlantskog saveza. Stoga je NATO-u iznimno važno da se BiH stabilizira i kao takva također postane članica ovoga saveza, kojemu po svojemu položaju i ulozi nužno i pripada.

Važnost koju BiH ima za NATO, razlog je zbog kojega američka administracija s punom pozornošću prati događanja u toj zemlji, i zbog kojih zasigurno neće dopustiti nikakvo dijeljenje te države. BiH će dakle ostati jedna država s tri konstitutivna naroda. Treba međutim još jednom istaći da su najmalobrojniji i najponižavaniji narod u toj zemlji – Hrvati, ujedno po svojemu mentalnom profilu i po svojemu identitetu najbliži i najodaniji saveznici euroatlantskim asocijacijama.

Oni koji promišljaju o budućnosti BiH u kontekstu spomenutih asocijacija morali bi znati da daljnjim slabljenjem hrvatskog naroda u toj zemlji - slabe i svoju poziciju u ovom trusnom dijelu Europe.

Uoči drugostupanjske presude hrvatskim generalima narod se odazvao molitvi i poput psalmista zazvao "Počuj, o Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! Od tebe nek mi dođe presuda" (Ps 17; 1,2) i… Bog se odazvao tom vapaju.

Jednako žarkom molitvom ponovno bismo se trebali sabrati u molitvi upravo onako kako je komisija HBK Iustitia et Pax, poručila uoči Božića: "Potrebno je da se hrvatska javnost senzibilizira za Hrvate iz BIH koji su optuženi na Međunarodnom sudu u Haagu i pozivamo sve vjernike na molitvu za pravednu presudu".

Ako mi Boga ne ostavimo, on nas zaboraviti sigurno neće, a u Božju pomoć, znamo, ne treba sumnjati.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s