Hrvatska pred vratima Europe, ili Europa na vratima Hrvatske. Na izborima 14. travnja Hrvati će birati svojih 12 zastupnika za Europski parlament. Iako je predviđen vrlo kratak rok, iako su možda bespotrebno odvojeni od skorih lokalnih izbora, izborima za Europski parlament treba posvetiti punu pozornost, i to iz više razloga.

Ponajprije moramo posvijestiti važnost ulaska Hrvatske u EU. Možda je i ovaj put važno podsjetiti se na činjenicu da je riječ o ostvarenju jednog od strateških ciljeva utemeljitelja hrvatske države, dr. Franje Tuđmana, koji je sagledavajući povijesne okolnosti, zaključio da "...Hrvatska kao mala zemlja vidi svoje mjesto prije svega u zapadnoeuropskom gospodarskom, civilizacijskom i sigurnosnom sustavu, da bi imala jamstvo za svoju samostalnost, sigurnost i napredak. Hrvatska vidi svoj boljitak i stabilnost u dosezanju punopravnog članstva u europskim integracijama".

Izbori će biti posve konkretan i opipljiv način u kojemu će Hrvatska od, do sada pasivnog objekta europske politke, postati jedan od njezinih sukreatora. Vrlo često padamo u zamku razmišljanja kako ćemo ulaskom u EU Beograd zamijeniti Bruxellesom, odnosno da će ulaskom u EU drugi odlučivati o našoj sudbini. Zanimljivo je da nam takve ideje dolaze najčešće upravo iz krugova onih koji ne mogu prežaliti Jugoslaviju. Treba, međutim, imati u vidu, dok i nismo bili u Europskoj uniji, da je ona jednako, možda i još više, odlučivala o našoj sudbini.

Iluzorno bi bilo promišljati da 27 zemalja članica Unije, s oko 500 milijuna stanovnika, s kojima dijelimo zajedničku povijest, s kojima smo gradili zajednički kulturni i civilizacijski identitet, s kojom smo posve gospodarski i financijski promreženi, a s obzirom na njezin potencijal i ovisno, da oni i sada, dok nismo njezina članica, ne utječu na našu sadašnjost i budućnost. Razlika je samo u tome, sjedimo li zajedno s njima za istim stolom i sudjelujemo u donošenju odluka, ili kao objekt primamo na znanje i ravnanje njihove odluke.

Od maksimalno 750 zastupnika, koliko je predviđeno Lisabonskim ugovorom, Hrvatska srazmjerno broju svojega stavnovništva, bira 12 zastupnika u Europski parlament. Bit će to hrvatski glas u Europi. Stoga je potpuno neodgovorno i nezrelo promišljanje, koje se često tako suptilno plasira, kako mi građani, samo odlučujemo o tome tko će dobiti sedam ili osam tisuća eura zastupničke plaće, za posao koji nikome i ničemu ne služi. Međutim, ulozi su puno veći od onih koji se različitim sterotipima nameću. Europski parlament je demokratska institucija u EU, o čijem sastavu odlučuju građani zemalja članica.

Ovlasti Europskog parlamenta nisu male, a na temelju Lisabonskog ugovora njihova je uloga još veća. Naime, Parlament ima zakonodavnu funkciju, nadzire Europsku komisiju - pri njezinu imenovanju i tijekom njezina rada, te usvaja proračun. U Europskom parlamentu zastupnici iz pojedine zemlje nisu politički organizirani na nacionalnom kriteriju, već prema političkim opredjeljenjima. Naime, srodne nacionalne političke stranke organizirane su u stranačke grupacije u Europskom parlamentu.

Već i po svojemu nazivu, uočljiva je razlika u stavovima za koje se zalažu pojedine od spomenutih grupacija. Tako se Europska pučka stranka, kao najjača grupacija u sadašnjem sazivu Europskog parlamenta, koja ima većinu od 268 zastupnika, predstavlja kao "obitelj političkoga desnog centra, čiji korijeni sežu duboko u povijest civilizacije i europskog kontinenta i koja je predvodila 'Europski projekt' od njegovog početka". Europska socijalistička stranka, sa 187 zastupnika, druga je po snazi frakcija u Europskom parlamentu.

Unatoč popriličnom neznanju pa i omalovažavanju izbora za Europski parlament, Hrvatska je i ovaj put preplavljena nevjerojano velikim brojem kandidacijskih lista. Njih čak 28. Imajući u vidu da je izborni prag 5 posto, čista logika govori da već u startu možemo očekivati da ga barem 20 lista neće prijeći. To znači da svaki onaj koji glasuje za opciju koja realno ne može prijeći izborni prag, svoj glas zapravo prepušta onima kojima ga možda ni u ludilu ne bi htio dati. Moguće je čak i to da se zbog velikog broja listâ, glasovi tako rasprše da izborni prag prijeđu samo dvije glavne izborne liste: koalicija koju predvodi Hrvatska demokratska zajednica i lista predvođena Socijaldemokratskom partijom. Obje ove stranke, i HDZ i SDP, ujedno su i članice najjačih grupacija u Europskom parlamentu. Izbori su, dakle, pred nama i taj događaj od nas traži veliku ljudsku, nacionalnu i kršćansku zrelost i odgovornost. Naime, mi Hrvati moramo se napokon riješiti naše često prisutne boljke da o pitanjima bitnim za našu budućnost, često neupućeni, donesemo lošu odluku, ili odmahujući rukom odluku prepuštano drugima. Onda su nam svi krivi kada se zapitamo tko sve odlučuje o nama.