Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
U zoni pravno uređene Europe

Piše: Marijan Križić
 
Izlazak iz labirinta "nesvrstanih"

Prošla su dva mjeseca od kada je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije, a obični građanin nije osjetio nikakvu promjenu, barem ne na bolje. Kao da su vrući, ljetni mjeseci umrtvili i barem prividno odgodili neodgodiva goruća gospodarska, financijska i socijalna pitanja, koja svakodnevice sve veći broj građana dovode do i preko ruba egzistencijalne izdržljivosti.

Štoviše, posve je utemeljeno pitanje koliko su hrvatske državne i ine strukture pripremljene za novonastalo stanje u kojemu se nalazimo kao 28. članica EU. Čini se da je i dalje na snazi stari "vozni red", kakav smo imali kao zemlja nedefiniranog europskog statusa. Mediji nas i dalje, što namjerno što refleksno, stavljaju u kontekst "regije". Kao da su nam još uvijek bliže zemlje ex-Jugoslavije, nego susjedne zemlje, članice EU. Znakoviti problem proizašao iz nepoštivanja ispregovaranih poglavlja, koja su bila uvjet za članstvo u Uniji, a što je naviše došlo do izražaja donošenjem kontroverznog zakona, poznatoga kao "lex Perković", ostavlja dojam da je u javnoj i političkoj sferi u Hrvatskoj još uvijek stanje koje je vrijedilo u vrijeme kada je Hrvatska, kao dio Jugoslavije, bila poluga Titove politike nesvrstanosti. Čak i oni koju su bili žrtve jugokomunističkog režima i u cijelosti odbacivali Tita i njegov režim, znali su upasti u zamku, kako smo "mi", evo, samostalni, i da nama neće upravljati ni Rusi ni Amerikanci. A zapravo nismo bili samostalni "mi", ako se pritom misli na običan narod, pogotovo ne hrvatski narod, nego je bio "samostalan" Tito i partijski vrh, koji si je, stjecajem globalnih političkih prilika, izborio odličan status, nesrazmjeran snazi male i siromašne zemlje, kakva je bila Jugoslavija. Obični pak "radni ljudi i građani", i dalje su preživljavali kako su znali i umjeli. Prinuđeni često i na model sadržan u izreci "Snađi se, druže", koja je u Jugoslaviji imala poseban status, jer ju je izrekao "najveći sin...", i koja je, čini se, bila i njegov životni moto, jer se očito najbolje snašao.

Oni pak koji se nisu "snašli", našli su se na dnu društvene ljestvice, pa je stotinama tisuća njih preostalo da se snađu kao radnici "privremeno zaposleni u inozemstvu".

Idilična slika o neblokovskoj politici nesvrstanih zemalja, najčešće je bila paravan za nesmiljenu diktaturu i masovna kršenja ljudskih prava, pri čemu su lideri nekih nesvrstanih zemalja bili zločinci planetarnih razmjera, a njihove zemlje školski primjeri neviđenoga siromaštva i zaostalosti.

Cijena koju je Hrvatska pri tom platila bila je političko i mentalno odvajanje od Europe, kao naše civilizacijske i kulturne matice, pri čemu se gradio kult "prijateljskih nesvrstanih zemalja", iako za neke od njih većina građana nikad nije ni čula.

Nedavno skidanje oznake tajnosti s dokumenta američke Nacionalne sigurnosne službe (NSA), koja je analizom Titova govora iz 1977. utvrdila da Tito sigurno nije pripadnik niti jednog od naroda iz Jugoslavije i da je vjerojatno iz Poljske ili Rusije, još je jedna potvrda koliko je Titova Jugoslavija bila jedan žalostan i tragičan eksperiment, u kojemu je vjerojatno Kominterna instalirala svojega "visokog povjerenika", kako bi ovaj strateški važan dio jugoistoka Europe uredili prema geopolitičkim planovima komunističke internacionale. U mnoštvu teorija o Titovu podrijetlu, među kojima ima manje ili više uvjerljivih, najmanje je uvjerljiva ona službena o bravaru iz Kumrovca. NSA je u svojemu dokumentu utvrdila čitav niz morfoloških i fonoloških neobičnosti Titova govora, koji su tipični za ljude koji nikad nisu dobro naučili strani (u ovom slučaju hrvatski) jezik. Titove rečenice bile su pravo mučenje za slušatelje, "kao da lopatom cijepa drva" - netko je slikovito usporedio.

Vrijeme tzv. nesvrstane politike je prošlo. Hrvatska je članica Europske unije i Sjeveroatlanskog saveza i ima vrlo jasna prava, ali i obveze koje iz toga proizlaze. Napokon smo dio svijeta s uređenim pravnim poretkom, u kojemu se građanski sud priznaje bez iznimke. Ideološka je matrica onih koji "ne priznaju građanski (buržoaski) sud" prošlo vrijeme, kao i onih koji "priznaju samo sud Partije".

Europa je nedavno obilježila Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. Spomen je to na 23. kolovoza 1939., kada je potpisan zloglasni Sporazum Molotov – Ribbentrop, koji je doveo do Hitlerova i Staljinova komadanja Poljske, čime je otpočeo najstrašniji rat u povijesti čovječanstva. Obilježavanjem Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarizma Europa se vrlo jasno odredila za demokraciju. Uza sve opravdane primjedbe koje možemo uputiti Europi, ipak je riječ o pravno uređenoj zajednici država, u kojoj se zakona ipak treba držati "kao pijan plota" i u kojoj se zakon ne može selektivno primjenjivati. Na sreću i Hrvatska je od nedavno postala dio toga svijeta.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s