Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Je li svjetlo samo za gledanje?

Piše: Ivan Bradarić
 
Od kipića koji svijetli do vjere potvrđene mučeništvom dug je put

Najnoviji međugorski događaji vezani uz kip Blažene Djevice Marije Lurdske koji svijetli, pokrenuo je nove rasprave u koje se uključila šira javnost. Dok službeni dio Crkve mudro šuti i promatra, i ne daje nikakve zaključke, javnost je u kratko vrijeme opisala ovaj događaj na sasvim različite načine.

Vijest je obišla svijet kao senzacija. Dok jedni sa sigurnošću govore o novom čudu koje "Gospa čini u Međugorju" te impresionirani ovim znakom hrle vidjeti te i druge pozivaju da se uvjere, drugi s podsmijehom dobacuju: "Jeftin trik", "Obmana", "Prijevara"… Poneki su otišli i dalje te su na osnovi ovih površnih informacija zaključili: "Netko je očito, u želji da napravi predstavu, prebojao Gospin kip s premazom na bazi stroncijeva aluminata". Mediji su o ovom slučaju izvještavali uglavnom senzacionalistički, izmjenjujući, u istoj rubrici, vijesti o Severini i "Gospi koja svijetli". Jasno je da ovakav neozbiljan pristup ne traži istinu, nego čitatelja hrani površnošću i ispraznošću.

Dok jedni svoje duhovne potrebe lako zasite putem kipića koji svijetli i iskustveno ga doživljavaju jer se može vidjeti tjelesnim očima, drugi čeznu za svjetlom vjere – onim velikim darom što ga je donio Isus, koji se i sam tako predstavlja u Evanđelju: Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane (Iv 12,46). Ovako tumači najnovija enciklika "Svjetlo vjere" i dodaje: "U vjeri, Krist nije samo onaj u kojeg vjerujemo, najviše očitovanje Božje ljubavi, već i onaj s kojim se sjedinjujemo da bismo mogli vjerovati. Vjera nije samo gledati Isusa, već gledati stvari s Isusove točke gledišta, onako kako ih on vidi, njegovim očima: ona je neko dioništvo u njegovu načinu gledanja". Način Kristova gledanja i postupanja jest ljubav. I samo to ostaje mjerilo našega biti u Kristu – onoliko koliko jesmo u ljubavi, toliko smo u Bogu (1 Iv 4, 16). Zato Papa u spomenutoj enciklici (br. 21) zaključuje: "Možemo tako shvatiti novost do koje nas vjera vodi. Vjernik je preobražen Ljubavlju, kojoj se otvorio u vjeri, i dok se otvara toj Ljubavi koja mu je ponuđena, njegov se život pruža onkraj vlastitih granica i širi dalje. Sveti Pavao može reći: Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist (Gal 2, 20)".

U mjesecu listopadu uvijek iznova i više izbližega promatramo sveca, siromaška iz Asiza, kojega su baš zbog te njegove suobličenosti s Isusom prozvali "Alter Christus – Drugi Krist". Makar, postati drugi Krist ostaje trajan poziv svakom kršteniku, tako da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu i da svaki svoj čin ispunja po nadahnuću Duha Svetoga i da tako nastavi poslanje što ga je Krist započeo.

Potrebni su nam primjeri, oni privlače i usmjeravaju takozvanog "običnog" vjernika, daju mu snagu i poticaj. Svećenik Porečke i pulske biskupije, Miroslav Bulešić, i sam je postao Drugi Krist, pa tako i uzor i primjer nama vjernicima. Kad su mu prijetili, govorio je: "Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga." Svjestan da se u burnom vremenu svoje kratke svećeničke službe, nakon II. svjetskog rata, nalazi u životnoj opasnosti, svećenik Miroslav je često ponavljao: "Gospodine, moj život ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i ako me ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim." Kao svećenik bio je pozvan biti Dobar Pastir i Dobar Samaritanac, koji s lijekom ljubavi tješi, liječi, podiže i povija rane što krvare. Često je ponavljao: "Mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane." Kao Isus pred svojim mučiteljima, tako je i don Miroslav uspio šaptati samo riječi oprosta: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." (Lk 23,34) Naš blaženik je još prije svoje smrti, po uzoru na svog Učitelja, oprostio svojim egzekutorima, zapisujući u svoj Duhovni dnevnik: "Moja osveta je oprost". Tako je ovaj mladi, jedva dvadesetsedmogodišnji svećenik, posvjedočio što znači vjerovati. U zaključku svoje homilije na dan proglašenja blaženim don Miroslava Bulešića, izaslanik Pape Franje, kardinal Angelo Amato, izvrsno je povezao svjetlo vjere sa životom novog blaženika: "Don Miro nas poziva da budemo jaki, odvažni i ustrajni u vjeri, tom vrijednom daru koji rasvjetljuje našu pamet za vidjeti istinito i upravlja naše srce za činiti dobro. Korijen ljudskog bratstva jest vjera koja" – kako kaže papa Franjo – "nas poučava da je u svakome čovjeku blagoslov za mene, da nam svjetlo Božjeg lica svijetli preko našeg brata. Zahvaljujući vjeri spoznajemo dostojanstvo svake pojedine osobe." (Lumen fidei, br. 54). Kad se vjera zasjenjuje, upada se u opasnost gubljenja zdravih temelja ljudskog suživota. "Vjera rasvjetljuje društveni život; posjeduje stvaralačko svjetlo za svaki trenutak povijesti, jer sve događaje smješta u odnos s izvorom i odredištem svega u Ocu koji nas ljubi." (Lumen fidei br. 55)." Od kipića koji svijetli do vjere potvrđene mučeništvom dug je put. Nismo svi pozvani na mučeništvo, ali smo svi pozvani na put vjere.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s