Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Nepregledno mnoštvo

Piše: Ivan Bradarić
 
Vukovarski mučenici

Mjesec studeni započinjemo sjećanjem na svoje drage pokojne, koji su nas pretekli i – kako kaže pjesnik – prešli na drugu stranu rijeke. Zgodna je, a istovremeno nespretna činjenica što ovaj godišnji spomen činimo dan ranije, na svetkovinu Svih svetih. Liturgičari po struci bi svakako ova dva događaja razdvojili i obilježavali u za to točno određene dane, ali narod je rekao drugačije. Kao da i u ovome slučaju, spajanjem pokojnih i svetih, glas ili osjećaj naroda želi poručiti nešto drugo. S pravom. Sveti Ivan vidi "veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojiti". Potvrdu naše nade nalazimo i u Isusovu govoru na Gori - o blaženstvima.

Zato sveci nisu neki daleki ni čudni ljudi, nego su sasvim obični, oni koji su živjeli na ovoj zemlji i koji su znali pronaći svoje mjesto u ovom popisu blaženih. Mislim na one koji nisu očajavali zbog stanja svoga siromaštva. Na sve one jednostavne hrvatske duše, uboge i stoljećima tlačene, koji nisu otimali zato jer sami nisu imali. Nisu činili zlodjela da bi postigli trenutni uspjeh. Ovi neznani sveci iz nepregledne kolone u riječima su našega Spasitelja "Blago vama" doista vidjeli blago, primili ga kao baštinu, kao nešto što ih se tiče. Sveti su, ne zbog sebe, nego zbog Onoga koji im je dao da budu sveti.

Njihovo stanje je bilo kao i naše, jer svi imamo istu startnu poziciju. Čini se kao da i nama Gospodin, s velikim povjerenjem, želi priopćiti nešto što se svakoga od nas tiče, a to je moje osobno blaženstvo, koje nije izrečeno na Gori. Blaženstva imaju svoj nastavak i u ovom našem vremenu.

Međutim, zbunjeni smo!

Slušamo "blaženstva", a čujemo teške riječi. Kao što su bile teške i onima koji su ih tada slušali iz Isusovih usta. Zar mislite da se i oni tada nisu otimali, u sebi govorili i mrmljali: Kako jedan tko je gladan i žedan može biti blažen? Kako će sretan biti onaj kojega svi progone? Kakvu korist ima ožalošćeni i ucviljeni? A mi bismo na to dodali: Kakvo blaženstvo može osjećati onaj kojemu Boga otimaju, potiskuju i guše vjerske slobode; kakvo blaženstvo osjeća onaj koji ne prima zasluženo zarađenu plaću ili uopće nema posla; kakvo blaženstvo uživa obespravljeni i poniženi?

A ipak, Gospodin je htio baš taj put osvijetliti svima nama - put k sreći i blaženstvu. Nije to blaženstvo. To je put koji vodi do blaženstva.

Gdje je onda sreća? Zar se nismo tisuće puta pitali? A odgovor? Nema sreće na ovome svijetu. Zapravo, nema na ovom grešnom svijetu, nikada i nikome one potpune i smirujuće, trajne Božje sreće. Ne kažem da nema trenutaka u kojima osjećamo ispunjenje. Ne kažem da nema divnih primjera iskustva sreće i Božje miline. Ne kažem da nema dobra. Ne kažem ni na koji način da bismo trebali pasti u depresiju zbog fatalizma koji nam je tobože odredio takvo stanje. Ne daj, Bože! Blaženstvo je uvijek nova perspektiva koja se baštini, koja se gradi, koja se očekuje. I svi oni koji su čuli to i takvo blaženstvo i krenuli na put za Isusom, jesu blaženi, jesu već obilježeni svetim pečatom.

I sve one nebrojene kolone Hrvata, mučenika, blaženika, svetaca, svjedoče nam upravo to: kroz ovo svjetlo Isusovih blaženstava ušli su u vječno blaženstvo.

U Koloni sjećanja koja se od vukovarske bolnice do groblja poput rijeke slijeva svakog 18. studenog, Vukovar odaje poštovanje svojim mučenicima; glasno ističući da je on heroj posebnoga poštovanja. I zato je prijedlog da ga se proglasi mjestom posebnog pijeteta nešto što bi se trebalo podrazumijevati. Na Ovčari se dogodio najveći pojedinačni pokolj u Domovinskom ratu. Žrtve s Ovčare rado bih nazvao vukovarski mučenici. Nekoliko preživjelih najbolje su svjedočanstvo za mučeništvo ovih žrtava čija je krivnja bila pripadnost hrvatskom narodu. Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika, s promicanjem istine o jedinom ubijenom svećeniku u Domovinskom ratu u Đakovačkoj i Osječkoj nadbiskupiji, Ivanu Buriku (8. XI. 1928. - 8. XI. 1991.), kojega je mons. Luka Marijanović nazvao "svjedokom vjere i mučenikom Katoličke crkve", dala je dobar primjer. Hoće li se netko, umjesto za priče o ćirilici, založiti za vukovarske mučenike? Krv mučenika nikada nije bila uzaludna. Oko ove ideje mogla bi se pročistiti povijest od svih friziranja, jer uzdići žrtvu na čast oltara znači kauzu graditi na istini, ne fragmentarnoj, nego cjelovitoj.

Isus i danas poručuje: blago vama! Da, blago vama koji ovo možete razumjeti, jer to nije dano svima. A vama kojima je dano, zato je dano da i drugima predate. Blagdan Svih svetih jest blagdan kršćanske nade, blagdan koji svima nama jasno govori: budite sveti, budite miroljubivi, milosrdni, mirotvorci, srca čista, krotki... Ne bojte se ni jednoga stanja u koje upadnete: ni gladi, ni neimaštine, ni progona, niti ikojega drugog zla. Jer imena su mučenika upisana u Knjigu opečaćenih, jer su pošli pravim putem: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj".

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s