Isus je došao navijestiti obraćenje. Njegova prva riječ, na početku javnog djelovanja i propovijedanja, bila je: "Obratite se!" (Mt 4,17). To je uvjet i početak istinskoga kršćanskog života.

U čemu se sastoji (naše) obraćenje? Što je to pokora? U našoj užurbanoj svakodnevici nemamo vremena zaustaviti se i ozbiljno o tome razmisliti, nego pojednostavljujemo temu i smatramo kako je, sve što trebamo činiti: suzdržavati se od jela - osobito onih skupih i masnih - izostaviti zabave, ispovjediti se i dobiti po svećeniku odrješenje od naših grijeha. Nakon toga, ispuniti i onu godišnju "obvezu": "Jednom na godinu se pričestiti" – i tako nastojati, do sljedeće godine, držati se pravovjernim.

No, svakako mora postojati neki veći razlog zašto je Crkva odabrala baš četrdeset dana kao vrijeme pokore i dugoga i zahtjevnoga duhovnog napora. A na pitanje: Što je to korizma? Zašto je ona važna vjernicima? Kako se trebamo vladati? Odgovor daje sama korizma. To je škola pokore koju svaki kršćanin, svake godine, treba proći da bi jačao svoju vjeru, da bi bolje prosuđivao sama sebe i da bi mijenjao svoj život u skladu s Evanđeljem.

U svojoj poslanici za korizmu, papa Franjo iznova naglašava siromaš tvo kao put posvećenja Crkve i vjernika. Ovogodišnja Papina poruka nadahnuta je riječima sv. Pavla: "Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2 Kor 8, 9). Zatim, tumači Papa: "Apostol se obraća kršćanima u Korintu da ih potakne da budu velikodušni u pomaganju vjernicima u Jeruzalemu, koji su bili u potrebi. Što te riječi svetoga Pavla govore nama, današnjim kršćanima? Što taj poziv na siromaštvo, na život u siromaštvu u evanđeoskom smislu znači nama danas?"

Papa odgovara i tumači kako je siromaštvo način na koji Bog djeluje. Koristeći poznati citat Poslanice Filipljanima Papa želi da nam ove korizme jasnije bude utisnuta svijest o tome kako se Bog ne objavljuje zaogrnut u svjetovnu moć i bogatstvo, već u slabost i siromaštvo: "Premda bogat, radi vas posta siromašan". Krist, vječni Božji Sin, jednak u moći i slavi s Ocem, postao je siromašan; sišao je među nas, približio se svakom od nas; ponizio se, "oplijenio se", da u svemu postane sličan nama (usp. Fil 2, 7; Heb 4, 15).

Ogoliti se, osiromašiti, postati poslušan do smrti - smrti na križu - znak je i razlog božanske ljubavi, ljubavi koja je milost, velikodušnost, želja za blizinom. "Ljubav, milosrđe znači dijeliti sve s onim koga se ljubi. Ljubav nas čini sličnima, stvara jednakost, ruši zidove i poništava udaljenosti. Bog je to učinio s nama. Isus je, naime, radio ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem" - poručuje Papa.

"Postavši siromašan, Isus nije tražio siromaštvo zbog njega samog, već – kako kaže sveti Pavao – "da se vi njegovim siromaštvom obogatite". To nije igra riječi ili puka fraza. U tome je sažeta Božja logika, logika ljubavi, logika utjelovljenja i križa. Bog nam nije spasenje odaslao s neba, kao milostinju u kojoj se iz čistog altruizma i samilosti daje ono što je suvišno.

Kristova ljubav nije takva! Kada Isus silazi u vode Jordana i daje se krstiti od Ivana Krstitelja, ne čini to zato što treba pokoru ili obraćenje; on to čini zato da bude među ljudima koji trebaju oproštenje, među nama grešnicima, i da preuzme na sebe teret naših grijeha. To je put koji je izabrao da nas utješi, da nas oslobodi od naše bijede" – zaključuje Papa.

Isusovo siromaštvo mora postati životni stav svakoga vjernika, kako bi mogao biti obogaćen Isusovom ljubavlju. Osjetljiv za potrebe drugih, vjernik poput dobroga Samarijanca, utjelovljuje Krista u ovome vremenu. "Kristovo siromaštvo koje nas obogaćuje je njegovo utjelovljenje, njegovo preuzimanje na sebe naših slabosti i grijeha kao izraz beskrajnoga Božjeg milosrđa. Kristovo je siromaštvo najveće bogatstvo: Isusovo je bogatstvo njegovo beskrajno povjerenje u Boga Oca, njegovo stalno pouzdanje u njega, njegova želja da traži uvijek i jedino njegovu volju i njegovu slavu" - zaključuje papa Franjo.

To je naša korizma, to je naša priprava za Uskrs. Papa govori i o onim vjernicima i situacijama koji žive i odriču se bez osjećaja, odnosno a da ni ne osjete na vlastitoj egzistenciji da su se odrekli: "Bilo bi dobro da se zapitamo čega se to možemo odreći da drugima pomognemo i obogatimo ih svojim siromaštvom. Ne zaboravimo da pravo siromaštvo boli: odricanje ne bi bilo valjano bez te pokorničke dimenzije. Nepovjerljiv sam prema milostinji koja čovjeka ništa ne stoji i koja ne boli."

Nema gotovih rješenja i nemoguće je dati jedan zajednički odgovor kako praktično provesti i živjeti svoje korizmeno odricanje i siromaštvo.

Dovoljno je znati da nismo pozvani na siromašnu korizmu i siromašno odricanje, nego na to da svijet obogatimo Kristovim siromaštvom.