Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Zlatna ribica i pohlepna starica

Piše: Marijan Križić
 
Hoće li se Rusija obratiti

Još se nisu ohladile ni rane od trganja dijelova Gruzije i stvaranja tzv. Južne Osetije i Abhazije, a evo sada u njedrima Europe Rusija je posegnula i za ukrajinskim teritorijem. Okupacija poluotoka Krima ne može se ničim opravdati, a ponajmanje argumentacijom da je Ukrajina u interesnoj sferi Rusije. Po istoj logici mogli bismo reći da je, primjerice, Rusija dio interesne sfere Ukrajine.

I dok su europske zemlje i većina javnosti šokirane potezima ruskoga političkog vrha, ima i onih koji se dive Putinovoj odlučnosti koji je, navodno, uvijek korak ispred i svojim potezima navodi protivnike u sve nepovoljnju šah-mat poziciju. Zemlje članice Europske unije nisu sklone radikalnim potezima koji bi ugrožavali njihov mir i poredak pa nastoje zatvoriti oči pred činjenicim ovako drska kršenja suvereniteta pojedinih zemalja i otimanja njihova teritorija. Nasuprot tome autokratske zemlje u kojima je sva vlast u rukama jednoga čovjeka često su sklone radikalnim i nepredvidim potezima. Njihovi vođe često vjeruju da imaju misiju "preroštati" čitav svijet i uspostaviti novi "tisućljetni" svjetski poredak.

U prvoj polovici prošloga stoljeća jedan vođa, Führer, osjetio se pozvanim prekrojiti Europu te po pravu jačega i "više rase" uspostaviti novi svjetski poredak. Kada je Njemačkoj pripojio Austriju, Europa je ostala nijema. Britanski i francuski premijeri Chamberlain i Daladier radosno su mahali Münchenskim sporazumom kojim je navodno spašen europski mir, ali i žrtvovana Čehoslovačka. Ali Vođa nije mirovao. Zloglasnim sporazumom Ribbentrop-Molotov podijeljene su interesne sfere u istočnoj Europi između Njemačkoga Reicha i Sovjetskoga Saveza. Poljska je napadnuta i podijeljena. Baltičke je zemlje okupirao Sovjetski Savez. Potom Sovjeti postavljaju teritorijalne zahtjeve Finskoj, a kada ova to odbija, pokreću rat nakon kojega je Finska u proljeće 1940. morala ustupiti 40.000 km2 svojega teritorija.

Hitler je neslavno završio, a Njemačka je raskomadana i okupirana. Trebao je doći jedan Adenauer da se Njemačka pribere i nakon nekoliko desetljeća ponovno postane uvažena demokratska država i jedna od najznačajnijih zemalja u Europi i svijetu. Sovjetski Savez, iako je zajedno s Njemačkom započeo rat, završio je kao sila pobjednica. Svoju je pobjedu naplatio golemim proširenjem svojega pregolema teritorija. Sve prostore okupirane na temelju sporazuma s Hitlerom zadržali su: oko 160.000 km2 poljskoga teritorija (kao tri Hrvatske), Moldaviju, dijelove Finske te dio Njemačke sa središtem u Königsbergu, rodnome gradu njemačkoga filozofa Immanuela Kanta. Cijena sovjetskoga teritorijalnog proširenja bio je vjerojatno najveći egzodus i najveće etničko čišćenje u povijesti čovječanstva. Sovjetski je Savez svoju ratnu pobjedu okrunio plijenom i na Istoku, preotevši 1945. g. Japancima otoke Sahalin i Kurilske otoke, protjeravši sve Japance s njih. Zbog okupacije Kurilskih otoka Japan još uvijek nije potpisao mirovni sporazum s Rusijom.

U poznatoj Puškinovoj Bajci o ribaru i zlatnoj ribici živjeli su siromašni starac i starica na obali mora. Jednoga dana starac je ulovio zlatnu ribicu koja mu je obećala ispuniti sve želje ako je pusti. Kada je to čula njegova žena, najprije je zatražila novo korito. Što je više zlatna ribica ispunjavala njezine želje, to se njezina pohlepa povećavala. Na kraju je htjela biti vladarica mora da joj i ribica služi. Kada se ribar vratio kući, opet je našao staricu pred kolibom i raspuklim koritom.

Boljševička revolucija 1917. g. nanijela je golemo zlo kako ruskomu narodu, tako i narodima kojima je vladala. Fatimsku tajnu o Rusiji "koja će svoje zablude proširiti po čitavu svijetu" te o tome kako će se Rusija obratiti mnogi su iščitavali na različite načine. Kada se raspao komunizam, mnogi su zaključili da je to trenutak i ruskoga obraćenja. Međutim, prije bi se moglo Reći da se "Rusija obratila" u vrijeme kada je trpila progone boljševičkih uzurpatora koji su im rušili crkve, koji su carsku obitelj s njihovih petero djece ustrijelili kao pse i spalili, u vrijeme kada su nebrojni vjernici svjedočili vjeru u ledenoj pustoši Staljinovih gulaga. Nasuprot tome, teško je reći da je otimanje tuđih teritorija čin i svjedočenje obraćenja.

Narodna mudrost kaže: "sila Boga ne moli", a tko Boga ne moli, taj se sigurno nije obratio. Prije bi se moglo reći da kada pojedinac i narod ostanu bez ikakva uporišta, počinju misliti o Bogu, njemu se moliti i njemu se obraćati. Hoće li se ova privatna objava iz Fatime obistiniti na takav način? Ili pojednostavljeno: je li bliže obraćenju starica s raspuklim koritom ili ona koja želi biti vladarica mora?

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s