Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Isplati se započeti iznova

Piše: Ivan Bradarić
 
"Inati se, Slavonijo!"

Nabrajanje imena mjesta: Gunja, Rajevo selo, Račinovci, Posavski Podgajci, Vrbanja, Drenovci, Strošinci, Đurići... pa onda: Bosanski Šamac, Brčko, Orašje, Vidovice, Kopanice, Krepšić, Drenova, Donji Vukšić, Tolisa... i imena rijeka: Sava, Bosna, Una, Brka, Tinja, Lomnica... pomalo podsjeća na onu igru "Selo-grad". Nažalost, ništa zabavnoga i lijepog nije bilo u tim nizovima, nego je razlog katastrofalna poplava koja je pogodila dijelove Hrvatske i Srbije te golem dio Bosne i Hercegovine.

Bujice vode koje nose sve pred sobom, pa još i kliženje tla: kao da su se sva zla svijeta svalila na ovaj jadni i izmučeni narod.

Poput nekog starca koji je preživio tri rata i grozne kataklizme, i ja vraćam svoja sjećanja u prošlost i promišljam što sam sve dobroga i lijepoga doživio po kirvajima i proštenjima, te raznim slavljima; što sve teškoga na srcu nosim, poput brojnih sprovoda i ispraćaja raznih članova uže i šire rodbine razasute diljem gore opisane regije. Oh, kako je tužno bilo gledati te jadne ljude kako se bore s vodom i spašavaju vlastiti život. A još je pokojni moj djed Stjepan, kojega je možda carska Austrija odvodila ili Titov režim na silu tjerao da gradi savski nasip, rekao: "Ne dao Bog da pukne nasip na Savi. I vinkovački zvonik bi bio pod vodom". Okolnosti ili ljudski faktor se pobrinuo da pod vodom ne bude vinkovački zvonik, nego zvonici i krovovi brojnih domova istočne Slavonije, Bosanske Posavine i drugih poplavljenih dijelova.

Strahote i stradanja naroda ganule su i iz indiferentizma probudile brojne ljude, koji su se preko noći pokrenuli i organizirali razne akcije pomoći. Nevolje povezuju ljude i u čovjeka lako povrate onaj poznati osjećaj sućuti prema bližnjemu. Svima nam se stezalo oko srca dok smo promatrali jedinstvo svih hrvatskih krajeva koji se natječu tko će gdje volontirati i iz svoje vlastite oskudnosti darovati ono što ima. Jer, onaj kojemu sada pomaže nema više ništa. Ništa, samo goli život. Tada postanu nevažne sve stranačke priče, natjecanja i prepucavanja. U moru tih pozitivnih emocija utopi se i nestane naša sitničavost i sebičnost. Ono moje poznato i sveprisutno: "ja trebam"; "daj meni ", ustukne pred tako velikom tragedijom i stvarnom potrebom bližnjega. Sve to moje sebično postane nevažno i oku punom suza nevidljivo, toliko da ih potpuno potisnem na ljestvici vlastitih želja i potreba.

Stanem i gledam. Ponajprije moja Bosna. Pa tamo su svi moji najdraži: živi i mrtvi. Pa onda Slavonija. I tamo su svi moji najdraži: živi i mrtvi. Koliko sam puta prošao tim cestama, a sada ih voda prekriva. U Gunji sam prošle godine na blagdan njihova zaštitnika, sv. Jakova, imao svetu misu i propovijedao. A sada je i ta golema crkva pod vodom.

Znam da osobama koje su izgubile sve i koje su privremeno smještene kod rodbine ili u prihvatnim centrima, nije sigurno prioritet znanstvena, intelektualna i duhovna literatura, pa tako ni naš časopis, nego briga za članove rodbine. Pitanje jesu li svi preživjeli? Kako dalje sutra? Da li će se išta uspjeti spasiti od materijalnih dobara koja su ostala ležati pod vodom? Hoće li ova pozitivna euforija pomaganja potrajati dovoljno dugo da se sve vrati barem u prvobitno stanje? Hoće li Država i političari ispuniti obećanja o brzoj obnovi? Nažalost, nitko ne može odgovoriti na ova pitanja, ali ipak, želim poručiti svima njima, u ime našega časopisa: Mi smo s vama. Suosjećamo s vama. Mislimo na vas.

Nas koji uređujemo i čitamo ovaj časopis je otprilike toliko koliko je i vas koji ste pogođeni ovom katastrofom. Osim onog materijalnog, što je vjerujem svatko od nas pridonio kako bi vam olakšao život, želimo vam pružiti i duhovnu utjehu. Sv. Antun Padovanski, kojemu tradicija i duhovno iskustvo vjernika, pripisuju brojna čudotvorna svojstva pomogao je brojnima u nevolji, koji su se utekli njemu u molitve. Tako, osobito "Knjiga čudesa" donosi nekoliko opisa kako je Svetac čudesno izbavio od utapanja, pritekao u pomoć u nevolji, pomogao ugnjetenima... sve situacije kao ova naša s poplavama.

Pozivam zato sve čitatelje Veritasa da, obodreni zagovorom Sveca svega svijeta, preuzmu duhovnu brigu i odgovornost, svaki za jednog nastradalog od poplave. Kako? Tako što će se moliti i duhovno zauzimati dok Gospodin i posljenjega ugroženog ne povrati u njegovo mjesto stanovanja, na sigurno. Isplati se i opet dignuti iz ovoga pada kada smo naizgled sve izgubili. Isplati se jer smo dobili neizmjerno pu-
no: dobili smo iskustvo kolika je snaga zajedništva. Iskusili smo što znači prava ljubav. Osjetili smo djelotvornost pomaganja jednih drugima. Postali smo bolji. Zavoljeli smo jedni druge. Shvatili smo koliko je vrijedan život. Isplati se početi ispočetka.

Ne govorim to tek tako, da se nešto kaže. Nego, i ja krećem u neizvjesnost jednoga sasvim novog iskustva. Novi početak je i preda mnom.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s