Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Prigodom Godine Božjega milosrđa

Piše: Josip Blažević
 
"Tko još ima takva oca?"

"Allahu ekber" ("Alah je Najveći!") posljednje su riječi koje, u trenutku aktiviranja bombi, izgovaraju islamski ekstremisti - uvjereni da ih, zauzvrat, čeka džeenet (muslimanski raj), jer s lica zemlje istrjebljuju nevjernike. Među nevjernicima oni ne prave razlike. Sve ih žele istrijebiti. Bezbožne zapadnjake (Charlie Hebdo) kao i pozapadnjačene muslimane. Ekstremisti žrtvuju vlastite živote za svoja uvjerenja. Odjelotvoruju vlastitu vjeru. Pokreće ih strast za Boga. I to zaslužuje svako divljenje. Dakako, samo kad bi njihova uvjerenja bila odraz stvarne Božje volje! No, između volje Božje, i naših shvaćanja volje Božje, moguća su, manja ili veća, nekada i ekstremno velika, razmimoilaženja.

Povijest religija obilježena je različitim tumačenjima volje Božje. Ime Božje omraženo je zbog mnogih vjerskih ratova ("cuius regio eius religio" = "čija regija njegova i religija"), kolonizacija, deportacija, zatvora, nasilnih obraćanja, smaknuća, sve u ime Božje, i kao izraz njegove volje. Prolivene su rijeke krvi, odrubljeno mnoštvo glava, živi spaljeni na lomačama, ubijani krivi i pravi ("Sve ih pobijte, a Bog će svoje prepoznati"), kako bi se obranilo dostojanstvo i spasila čast "pravoga Boga" i "prave religije". Mijenjala su se samo sredstva, od kamena i mača do suvremenih autobombi i sofisticiranih sprava bombaša samoubojica. Konstantan je i nepromjenjiv jedino mentalitet ekstremista svih religija, boja i rasa. Ekstremisti su uvjereni da su oni jedini ispravno razumjeli volju Božju.

•••

Isus Krist došao je na ovaj svijet objaviti pravo Božje lice. Suprotstavljao se prevladavajućoj iskrivljenoj slici Boga, ne mačem, nego ljubavlju, zbog čega se sukobio s hijerarhijskim strukturama svoga vremena, ekskluzivnim tumačima volje Božje. Kada su, na montiranom sudskom procesu protiv Isusa, podbacili svi insinuirani mu zločini, isplivao je na površinu onaj "pravi", njegova istovjetnost s Ocem. Židovima je, naime, bilo zabranjeno izgovaranje imena Božjega, čak i u molitvi, na što se odnosi i druga Božja zapovijed. A Isus je Boga nazivao svojim Ocem, štoviše, od milja, i "Ćaćko" (I. Gundulić), a sebe njegovim sinom, utjelovljenom Božjom slikom. Kada je na sudskom procesu izgovorio ime Božje, "Ja jesam", druge svjedoke Židovi nisu ni saslušali jer je, prema njihovom sudu, smrt zaslužio i to - kao bogohulitelj (usp. Mk 14,60-64). Isusova smrt, međutim, trijumf je Božjega milosrđa, objava Božje ljubavi bez presedana, nova stranica u Knjizi svjetske povijesti, nažalost, do danas nepročitana.

•••

Prispodoba o milosrdnom Ocu, u petnaestom poglavlju Lukina evanđelja, izvrcala je ono najljepše što se ljudskim rječnikom moglo izreći o Božjem milosrđu. Ostatak je Isus demonstrirao svojim križem. Riječ je o revolucionarnoj novosti, bez premca u povijesti religija, mitova, sanja i mašte. Govorimo o bezuvjetnoj ljubavi Božjoj, sebedarnoj, koja zauzvrat ne traži ništa. Novosti koja je još uvijek daleko od shvaćanja većine nas kršćana. To sam na dramatičan način doživio kada sam krizmanicima ponudio spomenutu prispodobu sa zadatkom da ju scenski uprizore po skupinama. Jedna učenica, imenom Tihana, ponudila se da igra ulogu oca. Kad joj se vratio izgubljeni sin, i zamolio oproštenje, ona se na trenutak zamislila, potom mu odgovorila prijeteći prstom: "Dobro. Ovaj put ću ti oprostiti. Ali ne dao ti Bog da što slično ikada ponoviš!" Na moju primjedbu da Otac iz evanđelja oprost ničim nije uvjetovao, nego samo oprostio, ona je dodala: "Ma dajte, pa tko još ima takva oca?"

Zamislio sam se pred njezinim pitanjem. Tu smo, dakle! Naši krizmanici pristupaju sakramentu punoljetnosti bez iskustva Božje ljubavi. Oni ne vjeruju u milosrdnog Boga. Oni Boga poznaju tek po čuvenju, ali nisu osvojeni njegovom ljubavlju. I ne samo oni. Iskustvo zla u svijetu, poput nedavnih ekstremističkih napada u Parizu, ulijeva nepovjerenje prema Bogu, čiju sliku ekstremisti izopačuju. Evanđelje je previše lijepo da bi bilo istinito! Slušamo, i ne vjerujemo! Jer, kad bismo povjerovali, sve bi bilo drugačije! Godina Božjega milosrđa Papin je apel da ažuriramo svoje ("naše") slike Boga, da se onih pogrešnih i odreknemo, da prihvatimo milosrdnog Boga koji se objavio u Isusu Kristu.

•••

U srcu pontifikata pape Franje dominira Božje milosrđe. On ruši stereotipe o Bogu i Crkvi, hijerarhiji i oligarhiji, briše prašinu i uklanja paučinu s imena Božjega, otkriva atraktivnost Boga za sva vremena, s luči Božjega milosrđa snažno rasvjetljava mrak suvremenih sumnji, tjeskoba i nevjera. Imenu Božjem, obeščašćenom torturama i ubijanjima, vraća oduzeto prvenstvo u životu pojedinca i društva. To je najvažnije što treba znati o Godini Božjega milosrđa, koju će papa Franjo otvoriti 8. prosinca 2015. godine, na svetkovinu Bezgrješne, Majke Milosrđa, koja je početak novoga i boljega svijeta. Ovo neka bude Godina u kojoj ćemo manje govoriti, a više kušati i vidjeti kako je dobar Gospodin.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s