Svaka Nova godina, novi je komad vremena, koji Bog otkida od svoje vječnosti i daje nama ljudima da bismo ga proslavili. Vrijeme, kao takvo, jest milost, nezasluženi dar, nešto što nismo stekli, na što nemamo pravo, nije nešto što se samo po sebi podrazumijeva, nego nešto što nam je darovano. Vrijeme svoga zemaljskog života ne možemo produžiti. Ne možemo ga ničim kupiti, oteti od mlađih, zgubidana ili dokoličara, ili onih koji ne znaju kamo bi s njime, ili se njime razmeću uludo, oduzimajući si živote. Ali mu možemo dati sadržaj. Ovakav ili onakav. Možemo se u njemu posvetiti.

•••

Isus Krist je posvetitelj vremena i ljudi. Ušao je u naše vrijeme, našu povijest, našu tjelesnost, posvetio naše vrijeme. Godina Božjeg milosrđa jest jubilejska "akcija" Crkve, nikakvo obescjenjivanje Božjeg milosrđa, nego ohrabrenje svima, i onima koji su sami od sebe digli ruke, da se okoriste jednim vremenskim razdobljem, razdobljem milosrđa, protegnutim na godinu dana, i svome Bogu vrate. Bog je pokretač ove akcije, on koji je iskoraknuo iz vječnosti u vrijeme, pošao u potragu za izgubljenom ovcom, izgubljenom drahmom, izgubljenim sinom. Za nama.

Godina milosrđa jest snažni naglasak pape Franje da Crkva bude više Kristovo Tijelo, da prepoznatljivije vrši vlastito poslanje, naviješta milosrdno lice Božje koje svoj vrhunac doseže u objavi Isusa Krista. Isus Krist je Očevo milosrdno lice. Objavitelj i objava Božjeg milosrđa. Zato je Crkva, a to smo svi mi koji smo primili sakrament krštenja, pozvana utjeloviti milosrđe u svojim riječima i djelima.

•••

Vrijeme koje živimo više se nikada neće ponoviti. Jučerašnji dan minuo je zauvijek. Za sutrašnji nije izvjesno da će ikada svanuti. Na raspolaganju nam je isključivo sada. Sada je budućnost na putu prema prošlosti. Ne možemo ga zadržati. Niti usporiti. U novo vremensko razdoblje ulazimo kao u gustu šumu za koju nismo sigurni da ćemo iz nje ikada izaći, kao niti što nas u njoj čeka. Ali na početku nove godine stoji Sveta Marija Bogorodica, Majka Milosrđa, u čiju ruku stavljamo svoju, da nas ona njime provede, da nas napast ne zavede, da nas ona svome Sinu dovede. Bila nam, svima, plodonosna Godina milosrđa, da više milosrđa iskažemo jedni drugima.

•••

Preobražavajuća Snaga milosrđa

Jedan svećenik često je radio do kasno u noć. U kasnim večernjim satima na um mu je pao lik jedne stare siromašne žene. Ona je, sirota, živjela sama i napuštena. Svećenik je odlučio pomoći joj. Prikupio je novca što ga je imao, spremio u jednu kuvertu, adresirao, s namjerom da joj ga sutra pošalje poštom. U tom trenutku netko je pokucao na vrata. "Tko li je sada? U ovo gluho doba?" zapitao se svećenik. Ni ne sluteći što ga čeka, laganim korakom prišao je vratima i otvorio ih. Pred njim se pojavio zamaskirani čovjek s pištoljem u ruci. Uperivši pištolj u svećenika, hladno mu se obratio: "Pare ili život!" Svećenik je uzeo kuvertu pripremljenu za staru ženu i s tugom ju uručio lopovu. Lopov se s kuvertom u trenu izgubio u tami.

Kad je stigao u svoju jazbinu, lopov je na svjetlu lampe pogledao kuvertu. Oduzele su mu se noge kada je pročitao komu je kuverta bila namijenjena. Počelo ga je stezati u grlu i gušiti. Zaplakao je. Kuverta je bila namijenjena njegovoj majci! Pomislio je: "Svećenik se u ovo doba noći sjetio moje majke i šalje joj novac. A ja je godinama nisam ni posjetio, štoviše, rijetko je se uopće i sjetim. Čak sam ukrao i novac njoj namijenjen. Kakav li sam ja to čovjek? U što sam se to pretvorio?"

Obrisao je suze i vratio se svećeniku. Kleknuo je pred njega i zamolio za oprost. Svećenik mu je udijelio oprost i odrješenje. Lopov je potom otišao majci odnijevši joj kuvertu i pozdrave od svećenika. Nastavio je živjeti s majkom pošteno zarađujući za svoje i njezino uzdržavanje.