"A vaša znanost? Uspjesi? Jeste li se ikada pokajali što ste sve to ostavili?" – pitao je novinar jednog profesora sociologije s padovanskog sveučilišta koji je iznenadio javnost svojom odlukom da postane svećenik.

"Vidite", odgovorio je profesor, "svaki čovjek živi na dvije razine. Na jednoj čini nešto što drugi mogu vidjeti i vrednovati. Tu ima uspjeha i neuspjeha. Tjera ga taština i volja za vlašću, za posjedom i korišću. Nemiran je i razleti se od silna posla. Na drugoj razini čovjeka promatra drugo oko i mjeri ga druga mjera, na kojoj vrijedi samo ono što se radi sasvim bez računice, bez egoizma, i iz nijednog drugog motiva osim iz ljubavi. Ja sam skočio s jedne razine na drugu, sa zemlje na nebo."

•••

U žarištu nedjelje Dobrog pastira tradicionalno je Božji poziv. Zov "s onu stranu" neodoljivo privlači najplemenitija srca ovoga svijeta na koja je Bog bacio svoje oko. Tajanstven je i onomu komu je upućen. Neki ga u početku ne razumiju, ne raspoznaju, sumnjaju, oklijevaju, ili mu se čak i opiru. Reakcijâ na Božji poziv ima koliko i poziva samih. Svaki ima svoju povijest, priču, zaplet, kulminaciju i rasplet.

Mjesec travanj ostat će obilježen prisutnošću relikvija sv. Leopolda Mandića u Hrvatskoj. Ovaj hrvatski svetac Božji poziv osjetio je u najranijoj dobi. Kada ga je, zbog pukoga dječjeg nestašluka, župnik oštro kaznio, dječak je osjetio poziv da postane svećenik, ali najblaži svećenik na svijetu. Njegov poziv priča je o Božjem milosrđu koje je desetljećima rasipno dijelio u sakramentu ispovijedi, uvijek "optužujući" Isusa da je od njega naučio taj "loš primjer".

U dobi oko prve pričesti, ili neposredno nakon nje, Bezgrješna se ukazala dječaku Rajmundu Kolbeu i ponudila mu dvije krune, bijelu, simbol čistoće, i crvenu, simbol mučeništva, da odabere koju želi. Odabrao je obje. Povijest Božjeg poziva u njegovu životu svoju kulminaciju dosegla je u bunkeru gladi u Auschwitzu, gdje, je sv. Maksimilijan Kolbe dragovoljno žrtvovao svoj život u zamjenu za život oca jedne obitelji.

U djetinjoj dobi i sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa odabrala je sve: "Bože moj, ja biram sve! Ne želim biti napola svetica!"

Sv. Faustina Kowalska u dječjoj dobi osjetila je Božji poziv, ali je trebala vremena da ga raspozna, za što krivi pomanjkanje duhovnih vođa i njihovo nevjerovanje da Bog poziva već u dječjoj dobi.

•••

Kad Božji zov osvoji srce zrele osobe, mladića ili djevojke koji sretno završavaju svoj studij i pred sobom imaju blistavu karijeru, poput anonimnoga sveučilišnog profesora s padovanskog sveučilišta, spomenutog u našem uvodu, posljedice mogu biti burne, osobito reakcije okoline, nadasve roditelja. Nisam se u svome životu susreo samo s jednim slučajem roditelja koji su histerično odbijali svome djetetu, makar punoljetnom, dati pristanak da odgovori na Božji poziv, do te mjere da mi se jedna djevojka, danas sretna redovnica, obratila duhovitim savjetom da osnujem udrugu ožalošćenih roditelja čija su djeca završila u samostanu. Mladu misu jednog svećenika policija je u civilu osiguravala u strahu da njegov otac, koji se od dana njegovog odlaska u bogosloviju sina odrekao i čak fizički na njega nasrtao, ne napravi kakvo zlo. Ali je pobijedila Božja milost te je, ni godinu dana nakon sinove mlade mise, otac svladan Božjom ljubavlju od svoga sina svećenika molio oprost i s njime se izmirio.

Zadivljeni pred otajstvenošću i veličinom Božjeg poziva kojemu ni ljudska slabost nije granica, dragi čitatelji, na nedjelju Dobrog pastira, i ne samo onda, sjetimo se pomoliti ne samo za nova svećenička i redovnička zvanja, nego i za svetost postojećih, osobito za svećenika koji nas je krstio i pričestio, prije pristupanja sakramentu ispovijedi pomolimo se i za onoga svećenika koji će nas ispovjediti, da nam udijeli spasonosan savjet, za svećenika na misi kojoj pribivamo da nam uputi nadahnutu riječ, a ne propustimo se već sada pomoliti i za svećenika koji će naše mrtvo tijelo otpratiti na posljednji počinak.

Nadasve, u sredini u kojoj živimo, stvarajmo plodnu klimu koja će pospješivati klijanje i rast duhovnih zvanja, podupirimo ih, zahvaljujmo Bogu za njih, ohrabrujmo ih, a ako i sami osjetimo da je Božji poziv upućen nama, ne bojmo ga se! Život s Isusom najdivnija je pustolovina. Isusov poziv spada u kategoriju onih poziva koji se ne odbijaju.