Prvi nacionalni Hod za život pod geslom "Za život, obitelj i Hrvatsku" izazvao je, očekivano, proturječne reakcije javnosti. Je li u njemu sudjelovalo 15.000 pobornika, kako izvješćuju organizatori, ili 7.000, prema izvješću policije, sasvim je irelevantna činjenica za šačicu preplašenih prosvjednika iz inicijative "Obrani pravo na izbor", njih oko 400, između kojih je jedna iznenađena "kočijašica" prokomentirala euforičan prizor razdraganog mnoštva koje je slavilo život i njegovog Tvorca riječima: "U p. m., koliko ih je!" Naravno da je to bio poklik ranjene žene, (ne)majke, koja na prosvjed nije povela ni jedno svoje dijete kao, barem koliko smo zapazili, niti itko iz inicijative prosvjednika "Obrani pravo na izbor", ako ih uopće i imaju.

•••

Inicijativa "Obrani pravo na izbor", izbor na nacionalno samoubojstvo, mobilizirana u svibnju od svih feminističkih aktivistkinja, (s)rodnih inicijativa i organizacija, sa svrhom očuvanja "prava na legalan, siguran i dostupan pobačaj", poput mantre, referira se isključivo na "ljudska prava" i reciklira istu osnovnu misao: "Zabrana abortusa je nazadna ideja" i "Žene imaju pravo na raspolaganje svojim tijelom".

•••

Prošli mjesec u Slavonskom Brodu otkriveno je spomen-obilježje za 402 djeteta poginula u Domovinskom ratu s porukom: "Svoju djecu nećemo nikad zaboraviti". S druge strane, u Hrvatskoj se godišnje, na liječničku uputnicu, o trošku poreznih obveznika, pod geslom "pravo na izbor", ubije preko 3.000 djece, prešutno, bez žalovanja, umjesto u grobnicama tijela im završavaju u kanalizacijama, bez ikakvih obilježja. To je najveća civilizacijska i nacionalna sramota, a za Hrvatsku i demografska katastrofa! Udruge za zaštitu životinja, kojeg li paradoksa, toliko glasne u borbi protiv svinjokolja, tako su inertne u borbi protiv "djecokolja".

•••

"Zabrana abortusa je nazadna ideja!" – mantraju zagovornici "prava" na čedomorstvo! Koja bi to, onda, bila napredna ideja? Ubijanje djece proglašava se naprednom idejom!? Normalan je i napredan onaj koji promiče pokolj nerođene djece! A trudnice i majke, obitelji u službi života, proglašavaju nazadnima i primitivnima! Tko ovo da shvati!? Na razum se prizivaju a nerazumno zbore, protivno svim razumnim zakonima, prirodnim i božanskim! Nacija koja srlja u evidentnu demografsku smrt trebala bi, zakon o pobačaju, još jedini nepromijenjen iz vremena komunističke diktature, braniti kao neotuđivo ženino "pravo".

•••

Druga sveprisutna mantra glasi "Žene imaju pravo na raspolaganje svojim tijelom". U ovoj rečenici stvarno ne nalazimo ništa sporno. Osim pojašnjenja da žene nemaju pravo na raspolaganje djetetovim tijelom. Žena ima pravo udati se, ili se ne udati, zatrudnjeti ili ne, pušiti ili ne pušiti. U spomenutim okolnostima žena raspolaže svojim tijelom. Ali ako je zatrudnjela, u njoj se počeo razvijati autonoman život, o njoj neovisan, pa bi pušenjem naškodila i životu nerođenog djeteta. Samoubojstvom bi oduzela život i nerođenom djetetu. Abortusom bi masakrirala tijelo nerođenog djeteta, a to je ono na što žena nema pravo.

•••

Normalnim ljudima, normalne stvari su normalne. Ali, mi živimo u nenormalnom svijetu. Svijetu u kojemu se normalne stvari proglašavaju nenormalnima, nazadnima, zaostalima. Nenormalna manjina u medijima dobiva veći prostor, ili barem jednak, koliki i normalna većina. Baš zato nam je ovaj prvi nacionalni Hod za život bio toliko potreban. Da nas svaki put, kada počnemo sumnjati u to da smo normalni, iznova podsjeti da jesmo normalni, i da u svome normalnome stavu prema životu nismo osamljeni. Jer svaka normalna i napredna osoba izabire život nad smrću. Unatoč protivnim glasovima iz pakla.

Hod za život potpora je "pravu" svake žene "na izbor", da izabere život i majčinstvo, svaki put kada život pokuca na vrata njezina srca. Apel je nositeljima vlasti da u obiteljima s djecom prepoznaju nacionalni interes Države i podrže ih svim sredstvima.
S djetetom Isusom u naručju Hod za život podržao je i sv. Antun. Svetac cijeloga svijeta Boga je prepoznao u Djetetu. Molimo sv. Antuna da isto spoznaju i njegovi štovatelji.