Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Proslov
 
Fotografija žene koja me uznemiruje

Piše: Josip Blažević
 

"Ima jedna osoba koja svojim postojanjem već dugo remeti moj duhovni mir" – piše jedan protestantski pastor. "Ona me uopće ne poznaje, ali marljivo ide po svijetu i čini ono što bih trebao ja činiti. Nema među nama mnogo sličnosti. Ona je već starica, Albanka, odrasla u Jugoslaviji, rimokatolik i redovnica, a živi u Indiji, okružena krajnjim siromaštvom. Čak se ne slažem s njom u nekim pitanjima: o kontroli rađanja, o tome koje je ženino mjesto u Crkvi, a ne prihvaćam baš olako ni njezine bezazlene tvrdnje o tome 'što Bog hoće'. Ona stoji na sjecištu velikih proturječnih ideja i moćnih sila koje oblikuju ljudsku sudbinu. Ona me izluđuje. Iznerviram se svaki put kad čujem njezino ime, pročitam što je rekla ili joj vidim lice. Neću ni razgovarati o njoj.

U sobi gdje ja inače radim, postoji stalak s umivaonikom. Iznad umivaonika je ogledalo. Nekoliko puta na dan stanem ispred ogledala da provjerim kako izgledam i dotjeram se. Odmah uz ogledalo je fotografija te žene koja me toliko uznemiruje. Svaki put kad vidim svoje lice, vidim i njezino. A na njezinu sam licu vidio mnogo više no što bih vam umio reći, i iz toga što sam vidio, shvatio sam mnogo više no što bih vam umio ispričati.

Fotografija je snimljena u Oslu, u Norveškoj, 10. prosinca 1980. A snimljena je za sljedećeg događaja: Sitna, pogrbljena žena u izblijedjelom modrom sariju i iznošenim sandalama, primila je ondje nagradu. Iz ruku kralja. Nagradu koja se dodjeljuje kako je to u oporuci poželio izumitelj dinamita. U veličanstvenoj, blistavoj dvorani, u kojoj je sve od baršuna, zlata i kristala. Okružena slavnim i plemenitim gostima u svečanim odijelima i elegantnim haljinama. Svi bogati, moćni, sjajni i daroviti ovog svijeta okupili su se te večeri. A usred svih njih – sićušna starica u sariju i sandalama, Majka Terezija, iz Indije. Uvijek na pomoći siromašnima, bolesnima i umirućima. Večeras joj se ovdje dodjeljuje Nobelova nagrada za mir.

Nema tog šaha, predsjednika, kralja, generala, znanstvenika ili pape, nema bankara, trgovca, kartela ili naftne kompanije, ili ajatolaha, koji bi u rukama imali takvu moć.

Ni takvo bogatstvo. Jer ona posjeduje nepobjedivo oružje, oružje što neslomljivo ruši sva zla ovog svijeta: brižno srce. Posjeduje sva bogatstva ovog života: blago milosrdne duše.

Probiti se kroz taman oblak beznadnog cinizma, probiti samo ljubavlju bez uzmaka; pridati stvarno značenje ideji o liječenju ljudskih rana; priču o milosrdnom Samarićaninu učiniti svakodnevnom stvarnošću; živjeti život tako stvaran i istinit da je njegov sjaj i do nas dopro iz mraka zabitih uličica Calcutte – za takav život treba smjelosti i vjere koju mi u sebi ne možemo naći a bez koje ne smijemo biti.

Ne znam jezik kojim ona govori. A ipak mi rječit njezin život govori mnogo. Opominje me i oprašta. Ne mogu vjerovati da samo jedan čovjek može toliko načiniti za naš svijet. A ipak, evo je u Oslu, i cijeli svijet joj vjeruje. Ne mogu vjerovati u ono što ona kaže o Bogu. Ali silina njezine vjere postidjela me. I ja vjerujem u Majku Tereziju."

•••

Davno prije proglašenja svetom, još za života, Majka Terezija uznemiravala je duhovne orijaše. Pred njezinim imenom ne stoji akademska titula koja kruni intelekt (češće ego) mnogih učenjaka. Ona je okrunjena majčinskim srcem što ga je iznjedrila sebedarna ljubav. Svetost je plod služenja nošenog ljubavlju. Sve će uminuti, i znanje jezika, i dar prorokovanja, i vjera koja premješta planine, samo će ljubav ostati, i ono što se radilo s ljubavlju, u službi ljubavi.

•••

Proglašenje svetom Majke Terezije, za nas kršćane, nipošto ne znači dobiti jednu "svetu sličicu" više u molitveniku, nego imperativ da uz vlastito ogledalo stavimo njezinu fotografiju i dopustimo da nas ona uznemiri. Snažno uznemiri! I pokrene! Osloboditi nam se deklarativnog kršćanstva i izaći na periferije. Da je Majka Terezija čekala na franjevce, jer je to kao njihova karizma, nikada ne bi postala sveticom. Ljubavlju gonjena ona je u ljubavi mnoge natkrilila. Ljubav je u njoj trijumfirala. U njoj sada slavi slavlje. Ali ne miruje. I dalje uznemiruje, razigrana je, traži sebe dostojne, da bi oni druge uznemirivali. Samo sklerotična srca pred fotografijama svetaca ostaju ravnodušna. Dajmo se uznemiriti fotografijom nove svetice! Dopustimo se uznemiriti likom Majke Terezije. I pokrenuti.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s