Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Proslov
 
Te dosadne reklame

Piše: Josip Blažević
 

Na pitanje što je televizija, Piet Hien, zastupnik tvrtke Endemol u Portugalu, proizvođača Big Brothera i Loft Storyja, odgovorio je: "To je stvaranje dovoljno privlačnog sadržaja između svake promidžbene poruke kako bi ove imale publiku. To je sve." (Journal du Dimanche, 4. studenoga 2001.)

Reklame su producenti novog mentaliteta, prema kojemu više nismo Hrvati, Srbi, Slovenci, Turci niti Amerikanci, čak ni kršćani, muslimani niti ateisti, nego stanovnici planeta zvanog Nike, Starke, Adidas, Sony, Pepsi, Apple, iPhone, Jeans ili Burger King. Više od populariziranja
proizvoda, reklame su liturgija "tržišne religije" (P. Bruckner), koja je iznjedrila vlastite lifestylove s vlastitim vrijednostima i granicama dobra i zla. Staro teološko pitanje: "Što je grijeh, a što nije?" u tržišnoj religiji ustupilo je mjesto novome: "Koliko to stoji?" Zamjenjujući velike civilizacije jadnom sveprisutnošću McDonald'sa, Disneyja ili Coca Cole, tržišna religija čovjeka srozava na potrošačku jedinku, iz vrste hominida, jednaku na svim zemljopisnim meridijanima. Društvo razvrstava prema pripadnosti potrošačkim afinitetima, markama proizvoda, nastojeći udovoljiti svakom hiru svojih klijenata kao svome kumiru. Reklame su u službi tržišne prostitucije, podilaženja hirovitostima svih vrsta, kupovanja užitaka i pažnje, i pod cijenu gubitka vlastitog dostojanstva.

•••

Žudnja za izlaskom iz anonimnosti, probiti se u medije, postati slavan, nije li nagnala mnoge mlade ljude da sudjeluju u ponižavajućim reality-showovima tipa Big Brothera, na suvremenim vašarištima ljudskih tijela, na kojima arbitraran izbor neke individue biva na štetu svih ostalih, pri čemu osoba biva svedena na razinu obične vrste. Suvremeni dokoličar nastoji kapitalizirati jedino što posjeduje, svoju sivu svakodnevicu, baš kako zapaža P. Bruckner: "Svaki dan piški, češka se po nosu, jede i spava! To zavrjeđuje da se smjesta objavi cijelome svijetu. Stoga prihvaća od medijske mašinerije ono što ne bi trpio od Crkve ili države. Riječ je o dobrovoljnom ropstvu jer on oscilira između straha od društvenog nadzora te jednakoga straha da će ostati neopažen. Žeđ za publicitetom kulminira u procesu medijske epifanije u kojem je dovoljno da se pokažem kako bih postojao."

Osjećam da postojim samo dok postojim u medijima. I to nije boljetica tek mladih ljudi u potrazi za vlastitom afirmacijom. Istupi u medijima pojedinaca s upalom ega, koji svoju žuč povraćaju po vjerskim i nacionalnim svetinjama vlastitoga naroda, jednako iz redova korumpiranih političara gladnih vlasti kao i "stoke sitna zuba" sa sveučilišnih katedri, tužno je to, obezvrjeđivanjem i vrijeđanjem drugoga bore se za mjesto koje im u društvu ne pripada, na što upozorava već navođeni P. Bruckner: "Kakve li uskogrudnosti tih ega željnih potvrde i spremnih da jedni druge javno ponize kako bi na trenutak postojali. No hoteći uzdići sebe gazeći drugoga ponižavamo se baš kao u onim parodijama pravde donedavno tako omiljenima totalitarnim državama. Suvremeni pojedinac drži kako nema mjesto koje zaslužuje – osvojit će ga uz punu medijsku pozornost pod cijenu uvrede, ismijavanja, poniženja. I to mi je neka pobjeda!"

•••

Makar je istina da svi mi nosimo "Ameriku u svojim glavama", marke njezine odjeće i obuće, hrane i pića, informatičkih i tehničkih dostignuća, slike i zvuka putem velikog i malog ekrana, kojima ona hrani kolektivnu podsvijest (uostalom i prva reklama emitirana je u Americi 1. srpnja 1941. godine u 8 sati ujutro!), moramo dodati da se reklami pripisuje svemoć koju ona nema. Nebrojene kampanje koje propadnu to potvrđuju, makar se prešućuju. S druge strane i mi, svakodnevne žrtve reklamnih bombardiranja, od kolijevke terorizirani reklamnim mantrama, stječemo prirodnu otpornost na njih. Podložniji smo negativnim reklamama koje podilaze našoj paloj naravi. Nijedna reklama, međutim, čovjeku ne može oduzeti slobodnu volju koja od savjesti prima impulse putem kojih razabire dobro od zla. Otrovnih sadržaja koje šire pojedini mediji treba se čuvati kao i zatrovanih jaja iz Nizozemske.

Trebalo je sve ovo reći, na početku nove školske godine, kada se s odmora vraćamo svojim redovitim obvezama, osobito školskim, ali i ponovno sjedamo pred naše male ekrane s kojih na nas vrebaju dosadne reklame.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s

c