Ovih dana svjedočit ćemo velikim pripremama za slavlje jedinstvenog događaja u povijesti čovječanstva. Rođenje Boga i čovjeka. Pjesme, božićni ugođaj, bogati stolovi, ukrašeni gradovi i obiteljski domovi, radost na licima ljudi znak su velikoga događaja. Gledajući sve te lijepe izvanjske znakove, čovjek se pita hoće li u našem srcu ostati sjaj Boga i miris njegove dobrote i vjernosti. Koliko smo i sami skloni izvanjskim znakovima dati prednost pred ovim velikim otajstvom? Sadašnji neuspjeh materijalističkog humanizma, bez Boga, kao i zbrka i smrad moralne truleži kojom smo okruženi, svjedoče o žalosti čovjeka koji ne pozna Spasitelja ili se od njega odvaja. Nemojmo dozvoliti da nas sveukupna euforija odvede predaleko od biti proslave Kristova rođenja.

"Kamo ide ovaj svijet? Pogledajmo Božjim očima i shvatit ćemo da je dovoljno svjetlo samo jedne svijeće da razbije sav mrak! Mi moramo svijetu donositi svjetlo i vjeru i nadu i ljubav! Srcem ljubiti Boga i bližnjega svoga! Mi moramo nositi svjetlo! Uvijek!" (Mjuzikl svetac svega svijeta)

Znat ćemo da nas je Bog zagrlio i da ćemo zajedno s njime čitav život moći pjevati, da ćemo uvijek moći biti čisti i slobodni, da u našim domovima više nismo sami, da našim poslovima On zajedno s nama upravlja, da je u našem tijelu s nama, da nas on prati kroz život i smrt ukoliko budemo u svome životu primijenili sve ono na što nas njegovo rođenje poziva. Jer Božić je dan pobjede čovjeka nad nečovjekom, pobjede mira nad ratom, pobjede praštanja nad osvetom, ljubavi nad mržnjom, nade nad očajem. Božić je dan velikog jubileja za čitavo čovječanstvo, dan povratka kući, Ocu, životu.

Božić je dokaz da postoji Bog, da je on dokučiv, da je među nama i da voli čovjeka. Sva dostignuća tehnike, civilizacije, kulture, znanosti i uopće čovječanstva, nisu ni na trenutak izblijedila sigurnost Boga u njegovu Božiću i njegovu rođenju, nego naprotiv, rasvijetlila, produbila i proširila činjenicu da je Bog povijesno postao čovjekom, da je ostavio povijesne tragove među nama, da Isus Krist živi i pobjeđuje u nama i u svijetu svako zlo, smrt, grijeh, zle duhove, bolesti i probleme.

Kroz povijest čovječanstva susrećemo mnoge mitologije, no one su samo znakovi, a Isus Krist je stvarnost. Mitologije su sjena i čežnja čovječanstva za onostranim, za vječnim, a Božić, rođendan Isusa Krista, ispunjenje je čežnji svakoga ljudskog srca, cijelog čovječanstva.

Otajstvo koje se zbilo prije više od dvije tisuće godina i danas se među nama nastavlja zbivati. Bog i danas svakog dana ne prestaje silaziti među nas, i danas nas Bog ne napušta, već boravi po svojoj Crkvi među nama, i danas je Bog Emanuel, s nama Bog, u presvetoj Euharistiji. I kao što su Marija i Josip odgovorili na Božji poziv i poticaj, kao što su oni prihvatili malo dijete Isusa, tako smo i mi danas pozvani svatko osobno prihvatiti taj preveliki dar. Bog u svojem povijesnom dolasku čovječanstvu kuca sada i na naša vrata, traži da toga postanemo svjesni, da o tom razmišljamo, u to se udubimo, i kada nas uvjeri, da objeručke prihvatimo tu stvarnost i počnemo je živjeti onako kako je to Bog htio kad je stvarao svijet i nas. Zato je Božić osobna poruka čovjeku, ali to je osobni dolazak tebi i meni kao osobi. Mi smo mu važni. Ti si Bogu dragocjen, dragocjena, zbog tebe je sišao na zemlju, zbog tebe je podnio muku i smrt samo da bi te izvukao iz pakla, muka, ovisnosti, bolesti, rata, beznađa, smrti. Danas Bog od nas traži bar jedan znak; ispruženu ruku, želju ili tvoj veliki da.

Otvori svoje srce i ruke danas, Bogu. Daj mu taj mali znak svoga pristanka, kako bi se danas mogao roditi i u tvome srcu.

Želim Ti, dragi čitatelju, čestit i blagoslovljen Božić!
S ljubavlju,

Vladimir Vidović