PREGLED MJUZIKLA

Mjuzikl je podijeljen u devet prizora, koji kronološkim redom prikazuju život poljskog redovnika, franjevca konventualca, fra Maksimilijana (Rajmunda) Kolbea. Svaki prizor zaključuje jedna glazbena tema. Prizori su obogaćeni pripovjedačem i video projekcijama, u svrhu boljeg i potpunijeg informiranja gledatelja i lakšega doživljaja konačne poruke mjuzikla.

Mjuzikl je izvorno rađen na talijanskome jeziku i u originalu se pomalo razlikuje od prilagodbe na hrvatski jezik. Ponajprije svojim obimom. Talijanska verzija sadrži čak 18 songova i zamišljena je kao koncertni mjuzikl, bez scenskih dodataka. Također i naziv mjuzikla približno prati izvorni naziv na talijanskome «Fare della vita un dono» (Učiniti da život bude dar). Hrvatski naziv je «Život za život».

Istinska veličina Bezgrešne

Cilj i oslonac čitavoga našega puta spasenja su Krist, Gospodin Bog, Presveto Trojstvo – kojega Bezgrešna (kao Ianua Coeli) ima uzvišenu povlasticu biti „vratima“. Sam Maksimilijan iznosi kako ona sama po sebi, kao stvorenje, ne bi bila ništa: njezina istinska veličina leži u tome što je posrednica između duša i Jed(i)noga Gospodina Boga, kojega valja ljubiti svim srcem, dušom i snagom.

Usvajajući ovo ispravno gledište, prikazana je istinska veličina Bezgrešne te je iskazana dostojna čast Presvetome Trojstvu.

U međuvremenu se, autor, zaustavlja na tome „božanskome izumu“ što ga predstavlja Bezgrešna, koja nam posreduje spasenje i pomaže nam oko njega. Ona je to otkako je stvorena, i zato, ne obazirati se na nju i graditi se kao da ne postoji, predstavljalo bi preuzetnost i površnost.

Razgovor između Maksimilijana i Bezgrešne

U životu sv. Maksimilijana Kolbea sasvim posebno mjesto zauzima Blažena Djevica Marija – Bezgrešna. Mjuzikl se razvija kao sve prisniji i tješnji razgovor između Maksimilijana i Bezgrešne, u kojemu Bezgrešna svjetuje, prosvjetljuje, ulijeva hrabrost, vodi Maksimilijana. I to od prvoga prizora, u kojemu Maksimilijan, srčan dječak, želi vojevati za Nju. Ondje prvi put Bezgrešna prepoznaje njegovu težnju i pročišćuje je, usmjeruje, ispravlja, riječima: „Nećeš za me vojevati oružjem koje ubija neprijatelje, jer, i neprijatelji su moja djeca. Vojevat ćeš kako te ja uputim, i činit ćeš to kako bi ih spasio!“

Zbor vojnikâ i drugih

U mjuziklu veoma značajnu ulogu zauzima zbor. Na pozornici je stalno prisutan (okružujući glavni lik) i sudjeluje u svim događanjima, istaknut je te se nerijetko uključuje i zasebnim tekstom. On predstavlja Maksimilijanovo djelo: Vojsku Bezgrešne, jučer, danas i sutra. U tome zboru, iz scenskih razloga, prevladavaju ženski likovi. Isti zbor predstavlja i grupu protucrkvenih prosvjednika, kao i postrojene zatvorenike u logoru. Iz zbora se tek povremeno odvajaju pojedinci, koji uzimaju osobni lik i odgovornost: Sara, SS-oficir, osuđenici…

Kolbe – vitez

Duhovne stvarnosti redovito podrazumijevaju razne vidove te samo jedan ključ njihova iščitavanja nikada ne može biti dostatan. Stoga, dok s jedne strane stoji kako je u Auschwitzu – kako u trenutku predanja, tako i zahvaljujući pomoći što ju je pružao zatočenima, Maksimilijan za njih postao sama majčinska prisutnost Bezgrešne, s druge strane, jednako tako stoji kako je u svakome trenutku, u svakome svome postupku – pa tako i ondje – bio i ostao istinski vitez.

Maksimilijan je bio vitez u trenutku kada se, još kao dječak, velikodušno predao svojoj Gospi, jednako kao što je to bio i u ključnome trenutku (u kojemu su prisutne sve viteške vrline: obrana nezaštićenih, žrtva i čovjekoljublje), u kojemu je svojim životom spasio slaboga. U tome je on zaista vitez Bezgrešne.

Maksimilijan je pokazan u suglasju života i misli, u kojemu konačna žrtva nije sveto nadahnuće u dramatičnome trenutku, već plod i ispunjenje ukupne duhovnosti što ju je on živio.