10. nedjelja kroz godinu
JER LJUBAV MI JE MILA, NE ŽRTVA, POZNAVANJE BOGA, NE PALJENICE.
TA NE DOĐOH ZVATI PRAVEDNIKE, NEGO GREŠNIKE.
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Hoš 6, 3-6
- Ps 50 (49)
- Rim 4, 18-25
- Mt 9, 9-13
U Isusovo vrijeme, uostalom kao i danas, društvo je podijeljeno, raslojeno. Sjesti za stol, a to znači poštivanje i zajedništvo sustolnika, ne radi se s omraženim i nepodobnim carinicima onog vremena, jer ne može proći bez težih vjerskih i političkih posljedica. Isus je toga svjestan, ali bit Njegovog poslanja baš je takvo ponašanje usprkos očekivanog negodovanja „pravovjernih“. Tako doista stvara nešto novo, nešto do tada neviđeno i zato neshvatljivo i to sve do naših dana.
Starozavjetni prorok govori o pokorničkom obredu naroda koji se obraća Bogu i nada se da će ga Njegova srdžba mimoići. Bog od njih traži ljubav posvjedočenu djelima, ali vidi da je neshvaćen i kori narod: „Kao oblak jutarnji ljubav je vaša, kao rana rosa koja nestaje.“ Ne zadovoljava se ispraznim obredima. Traži spoznaju svoje ljubavi, pouzdanje u Njega, a tada će Njegova milost sići kao kiša i natapati i ploditi zemlju, jer ljubav mu je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.
Pavao ističe vjeru Abrahamovu. Spoznao je Božju ljubav, pouzdao se u Njega i povjerovao u nadi protiv svake nade. Nije posumnjao u brojno potomstvo, nije prigovarao kada je trebalo žrtvovati sina i zato mu se to uračuna u pravednost. Kada ne sumnjamo, kada ne mrmljamo i ne prigovaramo i nama se to uračunava u pravednost. Bog ne ostavlja svoj narod, ali i narod ne bi trebao ostaviti svoga Boga. Bog nas treba, jer bez nas nema kome biti Bog, a mi trebamo Boga jer bez Njega nema spasenja. Abraham je bio u mnogo većim problemima od nas, nije posumnjao i pokazao nam kako postupiti.
Iako je sudu farizeja služba carinika nespojiva s vjerom u Boga, Isus pozivom Mateju ljuti “pravovjerne”. Carinici u to doba su izdajice, znak porobljene zemlje, jer ih postavlja agresor, politikom moćnika i bezbožnika, a oni mu bespogovorno i besramno služe. Isus takvim postupanjem riječi starozavjetnog proroka pretače u život, jer ne traži žrtve nego pošten i zauzet život svojih sunarodnjaka, vjernika i svih ljudi dobre volje. Pokušava objasniti da je došao zbog bolesnih i grešnika, a ne zbog zdravih i pravednih, jer oni ne trebaju liječnika.
Da može doći danas kod nas, vjerojatno bi sjeo za stol i s našim „carinicima“ na Markovom trgu, s obje strane i zadržao se nekoliko dana, a vjernici bi Ga razumjeli. Razumjeli bi i da ode na Pantovčak.
Abrahamovim primjerom pravu religioznost pokazujemo u svakidašnjem životu, u odnosu prema ženi/mužu, prema roditeljima, prema djeci, prema potrebnima, prema braći i sestrama oko nas, prema drugačijima, prema carinicima naših dana. Ljubiti sve njih znači izložiti se opasnosti da Bog izmjeni naše sebične navike, poremeti naš mir i zatraži od nas svjedočanstvo djelima, jer pokazujemo interes i namjeru služiti. Isus nenadano ulazi u naš život i poziva nas na promjenu, poziva nas biti promicateljima evanđelja ljubavi i mira. Znamo da neće ostaviti svoj narod, ali svejedno molimo Duha razbora kada ubuduće zaokružujemo neke buduće Isusove sustolnike.
