12. nedjelja kroz godinu
GOSPODINE NAD VOJSKAMA KOJI PRONIČEŠ PRAVEDNIKA I VIDIŠ MU BUBREGE I SRCE, DAJ DA VIDIM KAKO IM SE OSVJEČUJEŠ!
IZJEDA ME REVNOST ZA DOM TVOJ!
TKO SE ODRIČE MENE PRED LJUDIMA, ODREČIĆU SE I JA NJEGA PRED SVOJIM OCEM!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Jr 20, 10-13
- Ps 69 (68)
- Rim 5, 12-15
- Mt 10, 26-33
Bog je otišao s ovoga svijeta, ali nismo sami, nismo ostavljeni. Poslao je Svoga Duha koji nas čuva i brani. Čuva i brani poglavito one koji su dar prihvatili. Oni koji su dar odbili, vjerojatno i ne žele da ih se štiti i brani. Takvi se imaju razloga bojati, jer Božju poruku i dar Duha, u svojoj ludosti, sebičnosti i samodostatnosti nisu razumjeli i prihvatili. Služba riječi govori o suprotnim porukama – jedna je poruka mraka, a druga svjetla, pouzdanja i nade. U našem životu ima iskušenja, a mi slobodno biramo. Biti vjernik ne znači biti pošteđen iskušenja, čak naprotiv, čini nam se da smo još više izloženi provjeri postojanosti naše vjere. Bog od nas traži svijest o tome da je s nama u svim našim teškoćama.
Starozavjetni tekst opisuje proroka Jeremiju u takvoj situaciji. Proglašen je neprijateljem domovine, isključen iz društva i progonjen, jer se usudio proreći skoro razaranje svoje zemlje i zamjeriti se ljudima na vlasti i lažnim prorocima. Povijest će kasnije opravdati Jeremiju, ali težinu proročkog poziva, progonstvo morao je pretrpjeti. S puno pouzdanja predaje se Bogu, siguran da će biti uz njega kao snažan junak. Jedino takva pomoć i zaštita spašava. Bliska povijest našeg naroda nažalost je ispunjena iskušenjima i nepravdama u kojima nas je spašavala vjera u Božju pomoć. Trebalo je izdržati nepravde, progone i zločine partizanske, takozvane antifašističke države. Trebalo se u Domovinskom ratu obraniti od zločinaca s lijepim kapama s crvenom zvezdom. Nažalost treba se i danas boriti protiv nasljednika zvezdaša koji vladaju tiskom, politikom, dalekovidnicom, kulturom, športom…
I apostol Pavao govori o podijeljenosti – s jedne strane je Adam tj. čovječanstvo koje je prihvatilo zlo i nepravde. Tome se suprotstavlja novi Adam, Krist i čovječanstvo koje želi pobjedu dobra, ljubavi i pravde. Traži se naše vjerovanje i pouzdanje da je Kristova milost jača od zla i mnogo se obilatije razlijeva na čovječanstvo da ga iščupa iz smrti i grijeha.
Vjerovjesnik evanđelja mora biti spreman na progonstva. Isto se događa i vjerniku, ali mora imati pouzdanje u Boga, koji nam progovara: “Ne bojte se!” Ako su nam vlasi izbrojene, ako se ni vrapci ne mogu uloviti bez Božje privole, neće se ni nama ništa dogoditi, nećemo ostati bez zaštite. Rat za oslobođenje i uspostavu slobodne i nezavisne Hrvatske tome je najbolji dokaz. Malobrojan, razoružan, godinama pljačkan Narod obranio se, oslobodio i konačno stvorio svoju državu. Zato treba odbaciti strah, biti siguran, s puno pouzdanja da Kristova ljubav pobjeđuje mržnju, Njegova milost grijeh, Njegov život smrt. Tako treba živjeti i raditi. Da to nismo vjerovali, već nas ne bi bilo. Prošlo je tridesetak godina od tih teških vremena. Sjetimo li se tih vremena, hrabrosti i žrtve naših branitelja, mudrosti, zauzetosti i iskrenog domoljublja naših vođa, iskrenog bogoljublja i duholjublja? Velika je sreća da nas liturgija ovog dijela crkvene godine potiče na sjećanje. Bez razboritog, konstruktivnog i suvislog sjećanja na našu povijest nema nam ni budućnosti. Čuvajući savez s Bogom i Duhom Svetim, živeći i radeći sukladno tome nemamo se razloga bojati nikoga i ničega. Zato dragi moji Hrvati – ne bojte se!
