14. nedjelja kroz godinu
AKO PO TIJELU ŽIVITE, UMRIJETI VAM JE.
UISTINU, JARAM JE MOJ SLADAK I BREME MOJE LAKO.
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Zah 9, 9-10
- Ps 145 (144)
- Rim 8, 9. 11-13
- Mt 11, 25-30
Tko je Bog? Današnja Služba riječi objava je Krista, objava otajstva Božjega. Mudri i umni svih vremena, političkih poredaka i društvenih ustrojstava misle da im Bog nije potreban, ne treba im, jer sve znaju. Vrijednosti života mjere s onim što jedu, piju i posjeduju, a najveća mudrost je kako brzo i što lakše steći novac. Bog nije potreban, čak i smeta. Sjećamo se da smo do nedavno i u školama učili da je religija, odnosno vjera opijum za narod, smeta naprednim komunistima koji se sve više javljaju i opet pojavljuju. Velike su i duboke naše šume.
Zato je objava današnjih liturgijskih čitanja još važnija i potrebnija.
Četiri stoljeća prije Kristova rođenja starozavjetni prorok najavljuje dolazak pravičnog kralja. Nije to veliki vojskovođa, sujetni vladar, samoživi prijetvorni čoban predsjednik, nego je to čovjek uzor poniznosti i darivanja, pravi pastir. Jaše na magarcu, što je znak siromaštva, poniznosti i vjernosti starodrevnim predajama. Nema tajne službe, što je dobro, jer nema problema oko imenovanja šefa te službe. Razočarao je ljude svoga vremena, koji su očekivali grubog, bahatog i silnog vojskovođu koji će ih povesti u krvavi rat, koji su mogli i dobiti, ali bi neki od sljedećih sigurno izgubili. Vjernici razumiju, ali nevjernici svih boja (prevladavaju crvena i zelena) ne razumiju i još su više razočarani svojim vođama. Nije im lako, mislim da je čak i njima teško.
Pavao govori o životu vjernika po duhu. Život po Duhu znači otvorenost Bogu, njegovu djelovanju, što je izvor mira i konačno vječnog života. Moramo biti svjesni svoga tijela, ali ne mu sve podrediti. Po Duhu treba živjeti, tijelo ne zanemariti, da istinski i vječno živimo, jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je.
Evanđelje donosi objavu Krista o svome Ocu, o svojem biću i poslanju. Prvi dio govori o “mudrim i umnim” (farizeji, pismoznanci, intelektualci), koji ne prihvaćaju objavu. Božji spasiteljski naum tako je zbog oholosti i bahatosti skriven od mudrih i umnih, ali je darovan, zbog poniznosti, skromnosti i jednostavnosti, malenima. Drugi dio otkriva otajstvo Kristove osobe. “Sve je meni predao Otac moj.” Crkva zato naučava jednobitnost Sina i Oca. Po Kristu i mi spoznajemo Oca. Treći dio poziv je potlačenima i siromašnima, kojima se nameće težak teret Zakona, kojima se grijeh umnaža i to od mudrih, koji se uzdaju u sebe i smatraju se pravovjernima. Preteški teret zabrana i zapovijedi Krist mijenja s “jarmom ljubavi”, sinovskim odnosom prema Bogu. Takav odnos samo je naoko lakši, jer pravi sinovski odnos mnogo je zahtjevniji od suhoparnih pravila i Zakona. Objavljujući tko je Bog, Isus objavljuje i tko je čovjek. Stvoren na sliku Božju, pozvan na ljubav i dobrotu, na blagost i krotkost. Možda umni, napredni to ne razumiju, ali neka nam bude cilj da nas uvrste u malene. Tako postajemo djeca Božja, vjernici koji su znak prepoznatljiv. Nemojte kukati, praviti se umornijima nego što jeste, pretvarati se da previše radite. Ionako van susjeda ne vjeruje, a ni žena. Ponizno prihvatimo sve poteškoće i probleme, s veseljem ponesimo naš križ i budimo sigurni da će nam se naš Spasitelj pridružiti. Kada Krist pomaže nositi križ on više nije kazna i teret, nego put prema spasenju i razumijevanju. Zato ga s veseljem nosimo, jer je to put u vječnost koji sada i razumijemo.
