34. nedjelja kroz godina – svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja

congerdesign-christmas-6742841

Trpimir Benković

TI KAŽEŠ! DA, KRALJ SM! TKO JE GOD OD ISTINE, SLUŠA MOJ GLAS!

Nedjeljna čitanja

  • Ez 34, 11-12. 15-17
  • Ps 23 (22)
  • 1 Kor 15, 20-26. 28
  • Mt 25, 31-46

Današnja biblijska čitanja, kojima se završava liturgijske godina, nikako nas ne smiju ostaviti ravnodušnima i nezainteresiranima. Tjeraju nas razmišljati. Nudi vam se kraljevstvo, mjesto predsjednika, svečana loža, počasno mjesto, udobna fotelja, a vi izaberete križ, zapravo muku i smrt na križu. Ludost! Zašto ludost? Kakav je to Kralj koji umjesto vlasti i časti izabire muku i smrt? Kakav to Kralj, kojeg su ubili kao političkog protivnika, kao razbojnika, već 2000 tisuće godina okuplja ljude usprkos svih osporavanja, neistina, krivokletstava? Zato današnje vladare, predsjednike, premijere ne smijemo i ne možemo uspoređivati s Kristom kao kraljem. Samo onaj tko skrbi za svoj narod, iskreno služi, istinski i vlada, pa je svaka usporedba neprimjerena. Ima li sličnih u našoj povijesti? Nema!!! Ali s takvim Kraljem uspjeli smo preživjeti strahote Vukovara, Škabrnje, Slunja, Saborskog i još mnogo mjesta Lijepe naše domovine. Preživjeli ne mrze, ali očekuju od krvnika i beštija ispriku, koju najvjerojatnije nikada neće dobiti. Spominjemo im godinama da će i oni doći pred Suca cijelog svijeta, da njihovo ponašanje ovdje može umanjiti ili povećati kaznu. Zato nama, kao i do sada, preostaje naći mir i spokoj, jer mržnja i netrpeljivost smeta. Ako se netko od zlotvora pokaje, prizna grijeh, uputi do počivališta naših pokojnika, trema ozbiljno razmisliti o oprostu. Inače oprosta nema!   

Nažalost suvremeni svijet temeljen na materijalizmu, liberalizmu i relativizmu ne prihvaća današnju svetkovinu, ne priznaje Bogu ulogu kralja i vladara svijeta. Ne priznaje se ni uloga Suca povijesti, svemira i svakog od nas.

Već starozavjetni prorok opisuje Boga kao pastira – vođu, onog koji upravlja narodom, kraljem. Za razliku od svjetovnih vođa, daje sliku dobrog Pastira, koji s ljubavlju i pažnjom skrbi oko svoga stada. Ali dobri Pastir, i to baš zato, dijeli svoje ovce, ocjenjuje ih, sudi im. Razdvaja, ne samo izabrani narod od neprijatelja, pogana, nego razdvaja pravednike od bezbožnika i razbojnika unutar svoga naroda.

Pavao opisuje borbu svjetova. Svijet tame i zla, izvor smrti i propasti, i novog Adama, Krista, koji je mukom i žrtvom križa već pobijedio.

Isus se izravno očituje kao Kralj jedino u Ivanovom evanđelju i pred Pilatom ne šuti. Potvrđuje svoju božansku bit, odgovara Pilatu :”Da, kralj sam! Ja sam se zato rodio i došao na svijet svjedočiti za istinu.”  Kraljuje, ali na drugačiji način nego to čine zemaljski kraljevi. On nema vojsku i policiju, nema potkupljive glavne urednike dnevnih i tjednih tiskovina, nema podršku partijskog vrha, ali posjeduje nešto mnogo snažnije, a to je ljubav kojom se osvaja svijet. Nažalost, to je morao potvrditi mučeničkom smrću, kao i mnogi prije i poslije Njega, koji su se zalagali za istinu i tako se sukobili s političkim vlastima kojima istina smeta. Zbog istine mnogi su razapeti, zatvarani (Goli otok, Lepoglava, Gradiška, u novije vrijeme Vukovar, Škabrnja …) i proganjani, ali istinu nisu mogli pokopati i uništiti. Istina je tu, treba je potražiti i objelodaniti. To nije revizionizam, nego rješenje – utvrditi istinu! 

Njegovo kraljevanje stvara novog čovjeka. To prvo simbolično ostvaruje raspeti razbojnik Njemu s desna. On trpi s Kristom, vidi u njemu nepravedno osuđenog, iskazuje mu pažnju i priznaje Njegovu kraljevsku moć molbom: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje!” Molba je uslišana i Krist mu odgovara: “Danas ćeš biti sa mnom u raju!”

Desnom je razbojniku obećan raj, jer je u zadnjem času shvatio i prihvatio Isusovu žrtvu, ali lijevi se znakovito uklopio u bezbožno i bezdušno divljanje rulje koja nije cijenila ni svoga Boga ni svoju Domovinu, pa tako ni svoju subraću, ni svoje bližnje.

Liturgijska čitanja u nekoliko zadnjih nedjelja pripremaju nas na Kristov ponovni dolazak, na konačni sud.

Crkvena godina završava činom milosrđa razbojniku,(koji se pokajao i priznao pogreške) unosi u naše živote svjetlo i smisao postojanja, mir i nadu da ćemo i mi u času prijelaza u vječnost čuti :”Danas ćeš biti sa mnom u raju!” Nema unaprijed spašenih ili okrivljenih prema pripadnosti nekom narodu, vjeri ili staležu. Sudac svemira i povijesti, svih naroda i svakoga od nas, Krist Kralj, suditi će po djelima ljubavi ili po djelima baraba i beštija. Desni razbojnik je zaslužio spasenje prihvativši Krista kao nepravedno osuđenog, a sam je priznao svoje pogreške i propuste. Zato ne treba slušati lijevog, bio on razbojnik ili ne.