NE BOJTE SE LJUDI!

Trpimir Benković


Bog je otišao s ovoga svijeta, ali nismo sami, nismo ostavljeni. Poslao je Svoga Duha koji nas čuva i brani. Čuva i brani poglavito one koji su dar prihvatili. Oni koji su dar odbili, vjerojatno i ne žele da ih se štiti i brani. Takvi se imaju razloga bojati, jer Božju poruku i dar Duha, u svojoj ludosti, sebičnosti i samodostatnosti nisu razumjeli i prihvatili.

Služba riječi govori o suprotnim porukama – jedna je poruka mraka, oholosti, a druga svjetla, pouzdanja i nade. U našem životu ima iskušenja kroz koja smo pozvani pokazati opredjeljenje jednoj ili drugoj poruci. Biti vjernik ne znači biti pošteđen iskušenja, čak naprotiv, čini nam se da smo još više izloženi provjeri postojanosti i kvalitete naše vjere. Bog od nas traži svijest o tome da je s nama u svim našim teškoćama.

Starozavjetni tekst opisuje proroka Jeremiju u takvoj situaciji. Proglašen je neprijateljem domovine, isključen iz društva i progonjen, jer se usudio proreći skoro razaranje svoje zemlje i zamjeriti se ljudima na vlasti i lažnim prorocima. Povijest će kasnije opravdati Jeremiju, ali težinu proročkog poziva, progonstvo morao je pretrpjeti. S puno pouzdanja predaje se Bogu, siguran da će biti uz njega “kao snažan junak”. Jedino takva pomoć i zaštita spašava. Bliska povijest našeg naroda nažalost je ispunjena iskušenjima i nepravdama u kojima nas je spašavala vjera u Božju pomoć. Trebalo je izdržati nepravde, progone i zločine partizanske, takozvane antifašističke države. Trebalo se u Domovinskom ratu obraniti od zločinaca s lijepim kapama i crvenom zvezdom. Nažalost treba se i danas boriti protiv nasljednika zvezdaša koji vladaju tiskom, politikom, televizijom, kulturom, športom…

I apostol Pavao govori o podijeljenosti – s jedne strane je Adam tj. čovječanstvo koje je prihvatilo zlo i nepravde. Tome se suprotstavlja novi Adam, Krist i čovječanstvo koje želi pobjedu dobra, ljubavi i pravde. Traži se naše vjerovanje i pouzdanje da je Kristova milost jača od zla i “mnogo se obilatije” razlijeva na čovječanstvo da ga iščupa iz smrti i grijeha.

Vjerovjesnik evanđelja mora biti spreman na progonstva. Isto se događa i vjerniku, ali mora imati pouzdanje u Boga, koji nam progovara: “Ne bojte se!” Ako su nam vlasi izbrojene, ako se ni vrapci ne mogu uloviti bez Božje privole, neće se ni nama ništa dogoditi, nećemo ostati bez zaštite. Rat za oslobođenje i uspostavu slobodne i nezavisne Hrvatske tome je najbolji dokaz. Malobrojan, razoružan, godinama pljačkan Narod obranio se, oslobodio i konačno stvorio svoju državu. Zato treba odbaciti strah, biti siguran, s puno pouzdanja da Kristova ljubav pobjeđuje mržnju, Njegova milost grijeh, Njegov život smrt. Tako treba živjeti i raditi. Da to nismo vjerovali, već nas ne bi bilo. Prošlo je tridesetak godina od tih teških vremena. Sjetimo li se tih vremena, hrabrosti i žrtve naših branitelja, mudrosti, zauzetosti i iskrenog domoljublja naših vođa, iskrenog bogoljublja i duholjublja? Velika je sreća da nas liturgija ovog dijela crkvene godine potiče na sjećanje. Bez razboritog, konstruktivnog i suvislog sjećanja na našu povijest nema nam ni budućnosti. Čuvajući savez s Bogom i Duhom Svetim, živeći i radeći sukladno tome nemamo se razloga bojati nikoga i ničega. Zato dragi moji Hrvati – ne bojte se!