2. nedjelja došašća
PRIPRAVITE PUT GOSPODINU
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Iz 40, 1-5. 9-11
- Ps 85 (84)
- Pt 3, 8-14
- Mk 1, 1-8
Tko želi naviještati obraćenje, pozivati na pravi put, govoriti o pravovjernosti mora to i primjerom posvjedočiti. Svi imamo nešto popraviti, poravnati, ispraviti, jer savršenih nema. Na putu prema savršenstvu, na putu prema Spasitelju je i naša Crkva kao i svaki od nas. Putovanje nekad nije ugodno, bude problema i poteškoća, ali treba uvijek putovati u nadi da će se putovi poravnati, da će se krivine ispraviti, a poglavito ako se za to iskreno založimo. Put prema božjem Kraljevstvu nije široka auto cesta s nekoliko kolničkih traka, nego je to uzak put, skrovita staza poniznosti i skromnosti. Na takvom putu nema velikih brzina, ne treba pretjecati, ali bi se pokoja prometna nezgoda mogla dogoditi. Nije to cesta poraženih, malodušnih ili siromašnih, koji ne mogu kupiti brze i jake automobile. Tu se vozi sukladno prometnim znakovima koje postavlja Bog. Sami biramo put kojim ćemo krenuti, a Bog nam, u svojoj velikodušnosti, dozvoljava i promjenu puta. Došašće je zato poziv svima koji do sada nisu išli uskim i strmim putovima. Božji smjerokazi dostupni su svima. Treba ih samo slijediti i u iskrenoj skromnosti poštivati.
Starozavjetni prorok opisuje tešku situaciju izabranog naroda, koji je u tjeskobi, beznađu i porobljen. Možda se to ne bi događalo da su se prije pitali: Što nam je činiti? Sada moraju pitati: Hoće li se Jahve sjetiti svoga naroda? Hoće! Bog ne zaboravlja svoj narod i prorok Izaija tješi narod, naviješta bolja vremena. Gospodin dolazi, treba mu pripraviti put. Krivnja je okajana, ropstvo dokončano.
Petar podsjeća da Gospodin ne mjeri vrijeme kao mi. Ne kasni, ne zaboravlja obećanja, ali ostavlja nam vremena shvatiti ili se upitati: Što nam je činiti? “Dan Gospodnji” sigurno dolazi, neće kasniti. To će biti konačni događaj ljudske povijesti i uspostava Kraljevstva pravde i mira. Na ruševinama i pepelu svijeta i povijesti Bog će stvoriti “nova nebesa i novu zemlju gdje pravednost prebiva.”
“Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.” Tako evanđelist započinje svoje Evanđelje i naglašava novo nastajanje, nova vremena, dolazak Spasitelja. Glasnik novih vremena je sada Ivan Krstitelj, a mjesto isto – pustinja, mjesto iskušenja i odluka. Opet se poziva na popravak puta, na ispravljanje krivina. Taj poziv odjekuje i danas. Postali smo stručnjaci u gradnji cesta i autocesta, zavoja ima sve manje, putujemo sve brže, ali pitanje je da li putujemo u pravom smjeru i da li smo na pravom putu. Ulogu Ivana Krstitelja sada moramo preuzeti mi, koji se smatramo vjernicima. Sada smo mi glas koji viče i upozorava kojim smjerom treba krenuti. Postajemo prenositelji poziva na obraćenje. Prenijeti nešto dobro, Bogu i ljudima ugodno, mogu samo oni koji su to prihvatili kao svjetonazor, kao način ponašanja i razmišljanja. Samo oni koji su ljubav i mir ugradili u srca, duše i umove mogu biti vjerodostojni i uvjerljivi prenositelji Božje riječi. Neki će poslušati i prihvatiti poruku, ali neki neće, pa je i sudbina Ivana Krstitelja moguća. Nećemo vjerojatno izgubiti glavu, ali progoni, neshvaćanja, ismijavanja neće izostati. Nepoštena komunistička sudišta su prošlost, ali su nam jednako tako nepoštena europska, nažalost, postala stvarnost. David se usudio, uz Božju pomoć, suprotstaviti Golijatu, pa bi možda velika, bezbožna i bahata Europa mogla dobiti pokoji kamen u glavu. Gospodine daj nam barem jednog Davida!
