2. nedjelja po Božiću
U NJEMU NAS SEBI IZABRA PRIJE POSTANKA SVIJETA
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Sir 24 1.2. 8-12
- Ps 147
- Ef 1, 3-6. 15-18
- Iv 1, 1-18
Svi narodi i civilizacije ovoga svijeta tražili su smisao postojanja i života. Pokušavali su to riješiti religijama, filozofijama, a novije civilizacije naukom, tehnologijom promjenom Ustava i zakona, uvođenjem novih, uglavnom loših, međunarodnih konvencija. Ništa nije i neće pomoći, jer srce je prazno, a dušu nisu pronašli, ili je nemaju. Tek je utjelovljena božja Riječ ispunila i srce i dušu. Ta riječ morala bi odjeknuti u našem životu. Duh mudrosti i razumijevanja pomaže otkriti razliku između konačnog i beskonačnog, između tame i svjetla, otkriti tajnu Božje namjere našeg spasenja i proniknuti u bit našeg postojanja. Zato još više čudi uporno i sustavno odbijanje, neprihvaćanje jednostavnog, mudrog i logičnog rješenja koje nudi naša pisana i lako dostupna Objava. Lakše je reći ne vjerujemo, ne znamo, nevjernici smo i agnostici. Lakše se prikloniti onom Zlom koji kvari, ne poštuje ništa vjersko, ljudsko i nacionalno, jer nisu nikad izmolili Očenaš, nisu zamolili da ih se izbavi od Zloga. Amen.
Starozavjetni prorok Mudrost poistovjećuje s osobom. Ona sudjeluje u stvaranju, upravlja svijetom, otkriva nam Boga. Kada je Bog odlučio progovoriti u Sinu, prepoznajemo je u Riječi koja je postala tijelo – “utjelovljena Mudrost”. Čovjek je Božje stvorenje, koje se razlikuje od drugih stvorenja razumom i slobodnom voljom. Samo povezanošću s Bogom ostvaruje te Bogom dane vrijednosti. Ateisti ih niječu, agnostici za njih ne znaju, a tradicionalisti vjernici ih nedovoljno koriste. Raditi nešto bez razuma, raditi nešto što nije mudro, obično nazivamo bedastoćama, glupostima. Zato se i ne treba čuditi situaciji u kojoj se nalazimo, ili ipak treba?
Poslanica Efežanima zahvala je punini Božjeg blagoslova. Posebno se ističe da smo izabrani prije postanka svijeta. Dolazi nas spasiti iz ropstva, osloboditi grijeha, pomoći u svakoj nevolji i donosi nešto neočekivano novo, jer nas “u ljubavi predodredi za posinstvo.” To treba prihvatiti i oduprijeti se novovjekovnim progonstvima i ropstvima, utjecajima ateističkih i agnostičkih medija i ideologija, koje više ne uništavaju tijelo, nego mnogo gore, uništavaju srce i dušu.
Svijest o božanskom posinstvu mora se očitovati kroz naš način razmišljanja, kroz naše ponašanje. Biti kršćanin, u našem slučaju katolik, znači ispovijedati da je Krist pravi Bog i pravi čovjek. To ne činimo samo riječima, nego Boga prepoznajemo u svakom čovjeku, kojem iskazujemo djela ljubavi i dobrote. Isus je došao na svijet uništiti i dokinuti zablude i neznanja, premostio je provaliju između Boga i čovjeka, darovao nam je Mudrost i slobodu odlučivanja. Možemo ostati s one strane provalije u tami i neznanju, a možemo izabrati dar života i svjetla, odlučiti se za posinstvo, prihvatiti moć kojom se postaje dijete Božje. To znači da srce nije prazno, da je duša pronađena, da smo Božje darove sa zahvalnošću prihvatili i mudro u život pretočili. Mudrost, razum, slobodna volja, a poglavito vjerski i nacionalni osjećaj temelji su našeg opstanka. I opet se nalazimo u vremenu kada ih moramo mudro i suvislo upotrijebiti, jer bez njih već nas ne bi bilo.
