25. Nedjelja kroz godinu

AKO TKO ŽELI BITI PRVI, NEKA BUDE OD SVIH POSLJEDNJI I SVIMA POSLUŽITELJ.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Mudr 2, 12. 17-20
  • Ps 54 (53)
  • Jak 3, 16-4,3
  • Mk 9, 30-37

„Postavimo zasjedu pravedniku, jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdajemo odgoj svoj.“ Ovaj redak iz Knjige Mudrosti, pisan prije nekoliko tisuća godina, potvrđuje da je to doista mudra knjiga, koja je i danas životna i upotrebljiva. Poziva nas na poniznost, skromnost, na spoznaju naše nesavršenosti i nedostatnosti. Svako sebično i neobjektivno uzdizanje osuđeno je na poniženje, jer prije ili kasnije netko će nas smjestiti na začelje. Prignuti koljeno morati će i oni s titulama i epoletama.

Dobri i pošteni oduvijek su smetali lopovima i barabama. Uz njih bi njihov lopovluk, neznanje, uskogrudnost i pomanjkanje širine bilo uočljivije. Primjer prihvaćanja djeteta, malog, nevinog, iskrenog i neiskvarenog stvorenja čin je bogoštovlja i ljubavi prema bližnjem bez bahatosti i sebičnosti.

Progoniti i ocrniti poštenog čovjeka, jer svojim primjerom i ponašanjem smeta i pokazuje na onog koji se tako ne ponaša, bila je praksa i davno ranije. Krepost je uvijek izazivala zavist i progonstvo. Starozavjetne mudre knjige opisale su i navijestile kako će najveći i najpoznatiji Pravednik biti žrtva bezbožne mržnje i zavisti. Takvu su sudbinu dijelili mnogi pravednici koji su stradali i prije i poslije Krista. Samo je u hrvatskom narodu, tijekom II svjetskog rata i totalitarnog, zločinačkog, bestijalnog i mržnjom ispunjenog poraća, pobijeno šeststotima svećenika i učinjeno nebrojeno ubojstava i nepravdi. Znamo o kojim je drugovima riječ. Na žalost, evo ih opet, pa i danas isti istima smetaju.

Apostol Jakov opisuje i suprotstavlja dvije mudrosti, dva svjetonazora, dva načina razmišljanja. Jedan dolazi “odozgo”, („konzervativni“) dar je Božji. Prati ga blagost, dobrota, pobožnost. Drugi je svjetovni, materijalistički, a prate ga neograničena želja za bogatstvom, sebičnost, samodostatnost i trajno nezadovoljstvo ako se ne ostvari željeno („napredni“). To je izvor sukoba i svađa, netrpeljivosti i konačno ratova. Kao vjernici, nadam se, da ne dvojimo kojem se svjetonazoru treba prikloniti. Ako smo to doista učinili, odakle toliko nezadovoljstva, laži, bezbožnih političara i nenarodnih vlada? Izgleda da nismo dobro odlučili, da smo loše birali, što znači da greške treba popravljati!

Isusovi učenici nisu razumjeli što znači: “Sin čovječji predaje se u ruke ljudima.” Ne razumiju da Isus mora stradati, umrijeti. Smatraju Ga svjetovnim vođom, koji će ih osloboditi rimske okupacije, uspostaviti državu u kojem će biti članovi vlade, ministri, predsjednici uprava ili na drugim visokim političkim funkcijama. Nisu razumjeli ni stare mudre knjige, koje su to davno najavile. Isus zato objašnjava i svoju ulogu, ali i uloge učenika i sviju nas – “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.” To potkrepljuje simbolom neiskvarenog, naivnog, neproračunatog djeteta. To sada ne razumijemo mi!

Neostvarene ambicije, neispunjene želje rezultiraju nezadovoljstvom, koje prenosimo na sve oko nas. Ne razumijemo da svoje mjesto u Kraljevstvu nećemo steći silom, prevarom ili političkim smicalicama, nego iskrenim opredjeljenjem za Onoga koji je došao služiti i za nas trpjeti i umrijeti. Prva mjesta osigurati ćemo ako ponizno i ponosno pomažemo nositi križ progonstva i nerazumijevanja. I ovo je jedan od razloga zbog kojih križ mora biti vidljivo istaknut i trajno upozoravati na izbor onog odozgo.