34. nedjelja kroz godinu – svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja

Trpimir Benković

TI KAŽEŠ! DA, KRALJ SM! TKO JE GOD OD ISTINE, SLUŠA MOJ GLAS!
SVE JE PO NJEMU I ZA NJGA STVORENO, ON JE PRIJE SVEGA I SVE STOJI U NJEMU.
JA SAM ALFA I OMEGA – GOVORI GOSPODIN – ONAJ KOJI JEST, KOJI BIJAŠE I KOJI DOLAZI, SVEVLADAR!

Nedjeljna čitanja

• Dn 7, 13-14
• Ps 93, 1-2.5
• Otk 1, 5-8
• Iv 18, 33b-37

Današnja biblijska čitanja, kojima se završava liturgijske godina, nikako nas ne smiju ostaviti ravnodušnima i nezainteresiranima. Tjeraju nas razmišljati. Nudi vam se kraljevstvo, mjesto predsjednika, svečana loža, počasno mjesto, udobna fotelja, a vi izaberete križ, zapravo muku i smrt na križu. Ludost! Zašto ludost? Kakav je to Kralj koji umjesto vlasti i časti izabire muku i smrt? Kakav to Kralj, kojeg su ubili kao političkog protivnika, kao razbojnika, već 2000 tisuće godina okuplja ljude usprkos svih osporavanja, krivokletstava, neistina? Današnji se vladari ne bi tako ponašali. Zato današnje vladare, predsjednike, premijere ne smijemo i ne možemo uspoređivati s Kristom kao kraljem. Samo onaj tko skrbi za svoj narod, iskreno služi, istinski i vlada, pa je svaka usporedba neprimjerena. Ima li sličnih u našoj povijesti? Nema i zato bi bilo pogrešno Kristovo kraljevstvo vezati uz zemaljska, politička kraljevstva. Koliko velika i moćna bila sva su propala i propast će, jer samo je jedno Kraljevstvo vječno i samo je jedan Kralj onaj koji jest, koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

Prorok Danijel govori o propasti zemaljskih kraljevstava i uspostavi konačnog nebeskog Kraljevstva. Božji narod izložen je teroru, koji narod koji štuje jednog Boga, želi učiniti štovateljem mnogih bogova, a poglavito onih koji trenutno vladaju. Takve vladavine nisu trajale dugo, ali su se kroz povijest, sve do naših dana, stalno ponavljale, a u svojoj biti su nastojale spriječiti provedbu Božjeg spasiteljskog nauma. Kristov dolazak na svijet temelj je budućeg i trajnog Kraljevstva, koje će se u potpunosti ostvariti Njegovim ponovnim dolaskom. Njegov dolazak, život i naučavanje, postali su kamen spoticanja za mnoge svjetovne, samožive vladare, jer je jedini pokretač njihovog vladanja bila osobna korist, častohlepnost i progon neistomišljenika.

Ivan u knjizi Otkrivenja potvrđuje Kristovu ulogu Onoga koji jest, koji je bio i koji će biti – Bog. Vlast koju je stekao nesebičnom žrtvom na križu prelazi granice vremena. Ta vlast nije stečena silom oružja, političkom borbom ili prijevarom, nego neizmjernom ljubavlju. Zato stanovnici Njegovog Kraljevstva nisu podanici i sluge, već su subraća i sudionici u ostvarenju Kraljevstva, suvladari.

Isus se izravno očituje kao Kralj jedino u Ivanovom evanđelju i pred Pilatom ne šuti. Potvrđuje svoju božansku bit, odgovara Pilatu :”Da, kralj sam! Ja sam se zato rodio i došao na svijet svjedočiti za istinu.”  Kraljuje, ali na drugačiji način nego to čine zemaljski kraljevi. On nema vojsku i policiju, nema potkupljive glavne urednike dnevnih i tjednih tiskovina, nema podršku partijskog vrha, ali posjeduje nešto mnogo snažnije, a to je ljubav kojom se osvaja svijet. Nažalost, to je morao potvrditi mučeničkom smrću, kao i mnogi prije i poslije Njega, koji su se zalagali za istinu i tako se sukobili s političkim vlastima kojima istina smeta. Zbog istine mnogi su razapeti, zatvarani (Goli otok, Lepoglava …) i proganjani, ali istinu nisu mogli pokopati i uništiti. Istina je tu, treba je potražiti i objelodaniti. To nije revizionizam, nego rješenje! 

Isus je Kralj, ali na drugačiji način nego što su to zemaljski kraljevi. Tko prihvati ljubav kao temelj svoga ponašanja i razmišljanja prihvatio je i Boga, kojeg možda i ne poznaje (kada smo te vidjeli gladna, žedna, u tamnici?). Tko ne prihvati poziv ljubavi osuđuje sam sebe na “vječnu muku”, jer vidjeli smo gladna, žedna, oboljelog, stranca, a nismo pomogli. Krist ih simbolično dijeli na one s desna i one s lijeva.

Njegovo kraljevanje stvara novog čovjeka. To prvo simbolično ostvaruje raspeti razbojnik Njemu s desna. On trpi s Kristom, vidi u njemu nepravedno osuđenog, iskazuje mu pažnju i priznaje Njegovu kraljevsku moć molbom: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje!” Molba je uslišana i Krist mu odgovara: “Danas ćeš biti sa mnom u raju!”

Desnom je razbojniku obećan raj, jer je u zadnjem času shvatio i prihvatio Isusovu žrtvu, ali lijevi se znakovito uklopio u bezbožno i bezdušno divljanje rulje koja nije cijenila ni svoga Boga ni svoju Domovinu, pa tako ni svoju subraću. Desni tako nisu pogriješili kada su izabrali služiti, moliti, činiti dobro, opraštati. Lijevi, dakle oprez, jer čuđenje neće pomoći. Ono što ste učinili svojim bližnjim, a ne temelji se na ljubavi i ono što ne učiniste, a trebali ste, škodi jako.

Liturgijska čitanja u nekoliko zadnjih nedjelja pripremaju nas na Kristov ponovni dolazak, na konačni sud.

Crkvena godina završava činom milosrđa razbojniku, unosi u naše živote svjetlo i smisao postojanja, mir i nadu da ćemo i mi u času prijelaza u vječnost čuti :”Danas ćeš biti sa mnom u raju!” Nema unaprijed spašenih ili okrivljenih prema pripadnosti nekom narodu, vjeri ili staležu. Sudac svemira i povijesti, svih naroda i svakoga od nas, Krist Kralj, suditi će po djelima ljubavi. Desni razbojnik je zaslužio spasenje prihvativši Krista kao nepravedno osuđenog, a sam je priznao svoje pogreške i propuste. Zato ne treba slušati lijevog, bio on razbojnik ili ne.