4. Uskrsna nedjelja
JA SAM VRATA OVCAMA!
DOĐOH DA ŽIVOT IMAJU, U IZOBILJU DA GA IMAJU.
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Dj 2, 14a. 36-41
- Ps 23(22)
- 1 Pt 2, 20b-25
- Iv 10, 1-10
Zahtjevnu ulogu dobrog pastira teško je ispuniti. Pastiri novog doba prihvaćaju je djelomično. Prva mjesta, povlastice svih vrsta, politički utjecaj brzo i lagano prihvaćaju. Za Isusov primjer dobrog pastira, koji pomaže, čuva i skrbi za svoje stado, a ako treba i život za njega dati, nisu čuli, a najvjerojatnije nisu htjeli čuti. Nisu shvatili bit obnašanja vlasti, bit pastirskog poslanja. Tko ne ulazi na vrata, nego preskače ogradu ne dolazi s dobrim namjerama. Tko je protiv vjerunauka u školama, tko bi skidao križeve, napadao Crkvu, biskupe i svećenike, tko pomaže tužiti Domovinu i generale, tko nevoljko prihvati oslobađajuću presudu naših generala, tko bi bacao nadgrobne spomenike naših branitelja dobrovoljaca i zabranjivao im znakovlje, a ne želi pronaći i dostojno pokopati njihove posmrtne ostatke, tko ne poštuje ništa vjersko i nacionalno, sigurno ne ulazi na vrata. Što nam je činiti? Pitali su prvi vjernici, pitamo i mi danas. Znamo tko preskače ogradu, iako to ne želi otvoreno pokazati i izreći. Promišljajmo o poluistinama i neistinama kojima nas obasiplju u tisku i na dalekovidnici. Riječi dobrog Pastira ključ su koji otvara i zatvara vrata.
Petar pomaže pronaći odgovor. To je istinsko kršćansko obraćenje i raskid s grijehom. Nije to samo simboličan obred čišćenja, nego je i dar Duha Svetoga po kojem se ponovno rađamo, po kojem se odupiremo vlasti grijeha što nas čini djecom Božjom. U svojoj poslanici Petar potiče kršćane na svjedočenje za Krista u svojoj sredini, posebno u trpljenju, koje treba strpljivo podnijeti, kao i Gospodin koji nas je “modricom” izliječio. Završava: “Poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.” Tako i mi našim patnjama i modricama nastavljamo spasiteljsko djelovanje u svom vremenu.
“Ja sam vrata ovcama.” Isus se predstavlja kao pastir Izraela. Svi koji dođoše prije mene tati su i razbojnici, nisu istiniti mesije. Isus to govori na blagdan posvete Hrama, poistovjećuje sebe s Hramom, što su Židovi držali bogohulnim. Nisu razumjeli da pripadnost Kristovu stadu nije povlastica nekog naroda ili elite, već je ponuđena svima. Isus nakon uskrsnuća šalje apostole svim narodima. Otajstvo Isusove osobe Ivan objavljuje u obliku alegorije: Isus predstavlja vrata, On je pastir. Treba biti od njegovih ovaca. I potpuna objava: “Ja i Otac jedno smo!”
Ono što se u povijesti Crkve događalo i još se događa ovom je Službom riječi osvijetljeno: pastir ulazi kroz vrata, ne preskače ogradu, ne traži neki skriveni sporedni ulaz. Takvog pastira treba cijeniti, za njim hoditi, njega birati. Pred nama je izbor ili slijediti dobrog Pastira, onog koji ulazi na glavna vrata, ili prihvatiti lažne pastire lopove i razbojnike, koji se predstavljaju kao vođe, a u stvari su otvoreno i bezobrazno pokazali da ne žive uz svoj narod. Pokazali su mnogo neznanja, nesposobnosti, ali i mnogo mržnje i netolerancije i to prema nama kao neistomišljenicima, ali njihovim sunarodnjacima. Ovih dana opet se preskaču ograde. Treba osuditi što je naše, ali ne provjera, nikako znanstveno utvrditi istinu. Istinu su nam već utvrdili jugo znanstvenici, a pastiri od stražnjih vrata su ustvari ovce koje o tome ne smiju ni blejati. Užas!
Kao vjernici, dužni smo im oprostiti, ako se iskreno ispričaju i pokaju, ali kao političarima oprosta nema.
Hrvati su čudesan narod, ali izbori nam nisu jača strana. Uporno biramo pastire koji sustavno, bezobzirno i bezobrazno preskaču ogradu, pastire stražnjih vrata. Molimo da nam dobri Bog pošalje Duha mudrosti i razbora, jer zaista je bilo dosta preskakanja ograda! Hrvati izaberite konačno pastire koji koriste ulazna vrata!
