5. korizmena nedjelja – gluha
OTVORIT ĆU VAŠE GROBOVE I ZNATI ĆETE DA JA GOSPODIN GOVORIM I ČINIM!
TKO GOD ŽIVI I VJERUJE U MENE, NEĆE UMRIJETI NIKADA.
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Ez 37, 12-14
- Ps 130 (129)
- Rim 8, 8-11
- Iv 11, 1-45
Liturgijska čitanja, napisana prije nekoliko tisuća godina, aktualna su i danas. Pitanje smrti, smisla našeg postojanja i konačnog rješenja zaokupljalo je pažnju ljudi od postanka svijeta. Već je tada problem uočen, o njemu se promislilo i došlo do zaključaka. Naravno , kao i danas, neki će zaključke prihvatiti, a nekima će oni biti neprihvatljivi.
Zvuči grubo, poglavito za vrijeme u kojem živimo, ali ništa u životu nije tako sigurno, kao činjenica da ćemo umrijeti. Smrt posebno naglašava tajnu i zagonetku ljudskog postojanja. To je gruba stvarnost i duboka tajna. Smrt ne može spriječiti nitko, ni najnovija otkrića tehnike i medicine, politička moć, veliko bogatstvo. Ona sigurno dolazi. Je li smrt svršetak svega ili je to tek pravi početak našeg života? Starozavjetni prorok bi to objasnio grešničkim i odmetničkim ponašanjem, a mi bi, u novozavjetnom svjetlu Kristove žrtve, pokušali sve objasniti pozivom na obraćanje, na promišljanje, pozivom na brigu prema Bogu i bližnjem. Taj poziv, koji stalno slušamo od naših svećenika, sada mnogo glasnije odjekuje i dopire do malo prije nezainteresiranih i ravnodušnih.
Vjera da je naš Bog, Bog živih, vjera u uskrsnuće mrtvih, u život vječni, snaga je koja unosi sigurnost u naš život, čini nas u Kristu pobjednicima i ondje gdje se čini da smrt ima posljednju riječ.
Prorok Ezekiel gleda u viđenju nepreglednu dolinu punu suhih kostiju. Prizor stravičan, jeziv. Nema budućnosti za njegov narod. Ipak nije sve izgubljeno, neće sve ostati u suhim kostima u kojima prorok vidi grešnički i odmetnički naraštaj. Ali zahvaljujući Božjoj ljubavi i vjernosti doći će do obnove naroda – “Duh svoj udahnut ću u vas da oživite, dovest ću vas u vašu zemlju i znati ćete da ja, Gospodin, govorim i činim.”
Apostol Pavao suprotstavlja život po Duhu i život po tijelu. Život po tijelu znači samodostatnost, polaganje nade u materijalna dobra, a život po Duhu znači otvoriti srce Bogu i uz Njegovu pomoć nadvladati smrt. Vječni život gradimo već sada, na zemlji, u vjeri i nadi da ćemo s Njime sjedinjeni i mi s Njim uskrsnuti.
Temeljnu istinu kršćanskog života zorno svjedoči Lazarovo uskrsnuće. Ime Lazar znači koga Bog pomaže. A Lazar je pomogao nama objaviti Isusovu vlast nad smrću, Njegovu prisutnost u riječima i djelima. Isus je “uskrsnuće i život.” Otkad je među nama stvari dobivaju novo, dublje, nadnaravno značenje. Ne dokida smrt s njenom mučnom patnjom, ni sebi ni nama, ali On je Gospodin koji govori i čini, pa se uskrsnuće ostvaruje već sada za one koji vjeruju u Njega. Tako smrt nipošto nije kraj, već naprotiv to je početak i to početak nakon kojeg kraja više nema. Tko to ne prihvati i opredijeli se za ovozemno, svrstava se u rulju nevjernika i agnostika koja još uvijek viču raspni ga. Tko prihvati, zaista je sudionik Novog saveza. Po krštenju u srce i u dušu upisan je Savez s Bogom. Upisan je pozitivni nemir, koji tjera naprijed, koji donosi neshvaćanja, progone, omalovažavanja, ali i zadovoljstvo, spokoj i mir, jer srce i duša nisu prazni.
Na žalost i naš se narod nagledao kosturnica i jama punih kostiju i tada vjerojatno mislio da nema budućnosti. Stalno otkrivamo nove jame, ali višestoljetna vjera uči nas da smrt nema moći nad onima koji žive po Duhu koji prebiva u nama. Ali za normalni put u budućnost potrebno je utvrditi istinu, nazvati zločince pravim imenom, opomenuti njihove nasljednike, koji nastoje zataškati grozne zločine svojih roditelja i partijskih istomišljenika, pa tako ponovno ubijaju nevine žrtve. Nije to želja za osvetom, nije ni prekrajanje povijesti, nego samo potreba utvrditi istinu. Bez istine nema suživota, nema napretka.
Hrvati su ponosni na svoje kršćanske korijene. Uz Boga smo se rađali, rasli i umirali. Zbog Boga smo stradavali, ali i pobjeđivali, s Bogom živjeli i svoju djecu odgajali i nismo se osvećivali. To je jedini način preživjeti i ubuduće, ali istinu moramo utvrditi i čvrsto vjerovati da će dobri Bog Duh svoj udahnuti u nas i da ćemo oživiti i što je najvažnije, da ćemo živjeti zauvijek. Za to treba vjera, čvrsta vjera zbog koje Bog otvara grobove vjernih. Vi nevjerni, vi koji ne želite istinu, koji još i danas uporno lažete, istina bi mogla pomoći, jer bez istine grobovi vam se neće otvoriti. Užas!
