AKO HOĆEŠ, MOŽEŠ ME OČISTITI!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Lev 13, 1.2. 45-46
  • Ps 32 (31)
  • 1 Kor 10, 31-11, 1
  • Mk 1, 40-45

Guba, kao bolest tijela, danas više ne postoji, ili se tek neznatno pojavljuje. Ali suvremena guba i te kako je prisutna kao grijeh sebeljublja, samodostatnosti, ne poštivanja života i Božjih pravila. Prije su se ljudi protiv epidemije gube borili karantenama, strogim propisima, a danas suvremeni zakoni podržavaju epidemiju ateizma, nezainteresiranosti, građanskog liberalizma, a mediji svih vrsta trude se epidemiju što prije i što dalje proširiti.

Stari i Novi Zakon, Stari i Novi zavjet, u današnjoj Službi riječi, dolaze u “sukob”, u opreci su. Starozavjetni krut i nemilosrdan propis, koji se tumači i opravdava brigom da se zaraza ne proširi, protivan je milosrđu i ljubavi s kojom Isus pristupa bolesnom i potrebitom, bez obzira da li je guba napala tijelo ili dušu. Ipak, Zakon se ne dokida, ali izmjene i dopune su znatne.

Stari zavjet utemeljen je na Zakonu. Strogo se držati Zakona, za Židove znači biti ispravan, bogobojazan i s pravom očekivati život vječni. Tko se usudio kršiti Zakon bio bi strogo kažnjen i izopćen. Levitski zakonik gubu opisuje kao najteži oblik fizičke nečistoće. Sankcije su sukladno tome vrlo oštre, nemilosrdne. Gubavci su bili isključeni iz života zajednice. Nisu imali pristup hramu i nisu mogli sudjelovati u vjerskim slavljima, morali su živjeti odvojeno od čistih, stan im je bio izvan “tabora”, izvan grada. Za Židove razlika između čista i nečista bila je kao između života i smrti. Nečistima nazivaju i “poganima”, nežidove, ljude druge vjere i drugog naroda. Nisu se previše trudili oko Novog Zakona.

Pavao u poslanici Korinćanima postavlja temeljni propis kršćanske zajednice – sve što činite, činite na slavu Božju. Poziva sve biti nasljedovatelji Kristovi, kao što je to i on. To znači biti jedinstveni i složni, požrtvovni, služiti kao primjer u Crkvi Božjoj, biti primjer i ostalima, a ne biti zaraženi gubom sebičnosti i samodostatnosti.

“Ako hoćeš, možeš me očistiti!” Riječi su to čovjeka sa čvrstom vjerom i neograničenim pouzdanjem da se čudo može dogoditi, da ga Isus može ozdraviti. Na takvo jednostavno, ali čvrsto stajalište Isus odgovara ponašanjem neprimjerenim i nedopustivim tadašnjim običajima i pravilima. Krši zakon dodiruje gubavca i kaže mu: “Hoću, budi čist!” Ljubav prema bolesnom i potrebitom nadvladala je stroge i krute zakonske odredbe.

Našu stvarnost ne čini samo dobro, svjesni smo i zla oko nas. Pred ljudskom patnjom i boli prouzročene prirodom, osobama, bezbožnim političkim režimima ostajemo bez riječi, bez suvislih i razumnih objašnjenja. Ljudski su zakoni osudili, osuđuju i osuditi će mnogo nevinih. Srećom, Zakon ne piše Haag, ni licemjerna Europska zajednica, a prebrodili smo antifašističke i komunističke zakonodavce. Dolaskom Isusa na svijet, pružanjem ruke gubavcu, bolesnom, potrebitom radi bolesti tijela i poglavito bolesti duše, započela je borba protiv zla i nazire se rješenje. Dopune i izmjene starozavjetnog Zakona napisane su rukom Gospodnjom i utemeljene su na ljubavi. Takvih su se zakona Hrvati uglavnom držali, ali problemi nastaju kada se ljudi oko nas tako ne ponašaju, a našu dobrotu, poštivanje tuđeg i ljubav prema bližnjima, drže slabošću. Zato treba s još više vjere i pouzdanja reći Gospodinu da nas, ako hoće, može očistiti i zamoliti da malo očisti i oko nas.