6. uskrsna nedjelja
Trpimir Benković
AKO ME LJUBITE, ZAPOVIJEDI ĆETE MOJE ČUVATI.
JA ĆU MOLITI OCA I ON ĆE VAM DATI DRUGOG BRANITELJA.
Nedjeljna čitanja
- Dj 8, 5-8. 14-17
- Ps 66 (65)
- 1 Pt 3, 15-18
- Iv 14, 15-21
Kristova spasiteljska uloga je izvršena. Pripravlja učenike za svoj odlazak. Prva kršćanska zajednica osjeća zbog toga tjeskobu, a i strah. Ostaju bez duhovnog vođe, pastira u neprijateljskom svijetu koji ih ne prihvaća. Ne razumiju do kraja svoje poslanje, pa su tjeskoba, nesigurnost i strah razumljivi. Krist zato obećava dolazak Duha Svetoga, Duha Branitelja, koji svojom prisutnošću dokazuje da nismo napušteni, da nismo sami i bez zaštite. Traži se postojanost i zauzetost u vjeri, koja znači prihvaćanje, čuvanje zapovijedi i njihovo provođenje. Tko u tome uspije i ustraje, ne mora se bojati. Duh Branitelj je došao i ostao, kao i poteškoće i problemi vjernika u bezbožnom svijetu, pa nam Branitelj i danas jednako tako treba, kao i vjernicima prije dvije tisuće godina.
Djela apostolska donose izvješće o evangelizaciji Samarije. Mnoštvo prihvaća navještaj Evanđelja uz veliku radost. Kada su to doznali poglavari u Jeruzalemu, šalju Petra i Ivana, koji su na krštenike polagali ruke i podijelili dar Duha Svetoga. Osjeća se zauzetost Crkve za jedinstvo, povezivanje novo krštenih sa središnjicom u Jeruzalemu.
Duh sveti je sigurnost Crkve. Progonjena Crkva dijeli istu sudbinu s Kristom, daje svjedočanstvo svakomu koji zatraži obrazloženje nade, ne nasiljem nego blago i s poštovanjem, ne traži se za progonitelje osveta i smrt.
Isus govori, u današnjem Evanđelju, o svom odlasku, ali i da će poslati novog Branitelja. Stare predaje su Isusov odlazak opisivale vremenski i prostorno – ovaj svijet i onaj svijet. Ivan to ne isključuje, ali ističe da smo već sada, po krštenju u zajedništvu života s Bogom. Posljednja vremena već su nastupila. Već se u Vazmu, u uskrsnuću ostvarila ta novost i temeljni, korijeniti zaokret u našem životu.
Moramo biti svjesni da Duh istine nije opredjeljenje svih oko nas. Najbolje se to vidi u trenutnim napadima, odnosno nastavljenim progonima Crkve, svih udruga vezanih uz Crkvu i naciju. Duh Branitelj je i do sada imao pune ruke posla na našim prostorima, a takvom se poslu ne vidi kraj. Naša Crkva i progonjeni pojedinci zahvalni su na Njegovoj svetoj prisutnosti. Treba nastojati, iako to nije uvijek lako, odgovarati blago i s poštivanjem. Crkva, kao i Krist, ne traži za svoje progonitelje osvetu, ali nije dobro ni šutjeti, treba konačno utvrditi istinu, jer bez prave istine naši su „osloboditelji“ pretvoreni u napredne revolucionare s lijepim kapama (šajkače), njihova djeca vodeći su političari, novinari, kolumnisti, članovi nevladinih udruga, koje na žalost financira država, a antifašizam koriste kao izgovor za neljudsku, protunarodnu i zločinačku partizansku prošlost. Za koga palimo trnjanske kresove? Možda će sve više iskopanih kostiju konačno sve objasniti!
Tu su korijeni svih strahota kojima svjedočimo ovih dana. Mlade se odbija od Crkve, nacije, obitelji. Slave se lažne obljetnice, „oslobođenja“, opet se mijenjaju imena ulica, a povijest se i dalje zlorabi i nameće ona iskrivljena, lažna. Tako se stvara loše ozračje, nepoštivanje, netrpeljivost. Mladi su vrlo osjetljiv dio društva i kada se za njih ne brine, kada im se laže, rezultati mogu postati poražavajući, a društvo i mediji ne pomažu. Ne brane se temeljne vrijednosti – obitelj, vjera, istina, odgoj. Dobronamjerni i razumni razgovor, briga, iskrena pomoć obitelji, dobri školski programi bez nametanja ideologije mogli bi pomoći. Možda još nije kasno!?
