Blagdan Uzvišenje Svetog Križa

U ZNAKU KRIŽA
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Br 21, 4-9
- Ps 78 (77)
- Fil 2, 6-11
- Iv 3, 13-17
Suvremeni svijet, kao rješenje problema, nudi alkohol, drogu, nekontrolirano trošenje novaca, a u novije vrijeme nezainteresiranost, dosadu. Božje rješenje je križ. „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Ne treba se bojati križa, bježati od njega, nego ga treba bez straha uzeti i ponosno ponijeti, svjesni da jedino tako dolazimo do konačnog cilja. Križ je znak poniženja, muke i smrti, to je znak teškoća, zla i nevolja koje svakodnevno susrećemo i doživljavamo. Zašto nam onda današnja svetkovina Uzvišenja svetog križa kao najveći ideal naše vjere predstavlja križ?
Na stup uzdignuta starozavjetna mjedena zmija nestrpljivom i nezahvalnom narodu postaje spas poslije ugriza otrovnih zmija. Izabrani narod zažalio je zbog prigovaranja i Bog, po tko zna koji put, zaboravlja na srdžbu, oprašta i pomaže.
U poslanici Filipljanima apostol Pavao pojašnjava značenje križa. Krist se ne drži svoje jednakosti s Bogom, nego preuzima “lik sluge”, “ponizi sam sebe, poslušan do smrti, do smrti na križu”. Zato ga Bog preuzvisi i svi će govoriti:” Isus jest Gospodin, Isus je Bog!”
Odgovor na pitanje smisla križa donosi Ivanovo evanđelje. Križ jest simbol poniženja i muke, ali je poglavito simbol požrtvovnosti, slave, pobjede i oslobođenja. Zato “biti podignut” znači u isto vrijeme i smrt (starozavjetna zmija podignuta na stup) i konačnu objavu slave, uzvišenje Isusovo, život vječni. Izričito se navodi: “Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne.” Isus nije došao na svijet suditi, nego je svijet došao spasiti i to sve koji u Njega vjeruju. Tako se niječu povlastice Izabranog naroda, niječu se povlastice roda i staleža, a oprost i spasenje nude se svima. Poziv: “Tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, nije mene dostojan”, nije prijetnja, nije naredba ili ucjena, nego je poziv bez licemjerja i obmane, poziv je to neograničene ljubavi.
Naš narod ponosi se jer je Hrvatski zavjetni križ sjećanje na 1300-tu obljetnicu veze hrvatskog naroda sa Kristovim namjesnikom na zemlji i znak pod kojim i s kojim živimo. U ovim vremenima velikih podvala, laži i prekrajanja povijesti, koje nastoje zatrti našu suverenost, prave vrijednosti i identitet, te katoličku i civilizacijsku pripadnost, Hrvatski zavjetni križ treba biti istaknut i vidljiv poglavito u našim domovima, a i uredima hrvatskih političara, u javnim ustanovama, u školama, kao znak bogoljublja i istine, domoljublja i opstojnosti. Preporuka naših biskupa je da se pod Hrvatskim zavjetnim križem svakodnevno moli Ispovijest vjere: “Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernost Katoličkoj crkvi. Svoju odluku polažem u bezgrešno srce Bogorodice Marije. Amen. Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”
Na Veliki petak, a sve češće i u druge dane, čini nam se da Bog šuti, ali tog tužnog petka u znaku križa spašen je svijet, spašeno je čovječanstvo, jer grob je u nedjelju bio prazan. Budemo li i mi ponosno i pošteno nosili svoj križ i naš će grob, u onaj dan, biti prazan.