Moja ponosna
Nikola Kuzmičić
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u travnju 2024. godine (4/2024).
Bio je četvrtak 7. ožujka 2024. godine. Dan po svemu običan za mene.
Vozio sam se na probu kazališne družine u kojoj amaterski glumim. Proba je trebala početi u 18.00 sati. Nekoliko minuta prije 18.00 bio sam još na cesti, u prometnoj gužvi koja me je sprečavala da na vrijeme dođem na probu. Pomislivši kako ću u 18.00 sati biti još u automobilu, uključio sam Prvi program Hrvatskoga radija da čujem vijesti. Svirala je neka pjesma. Nakon te pjesme započela je još jedna koja je trajala do vijesti.
Malo je reći da sam bio u šoku kad sam razabrao o čemu pjeva ta druga popijevka koju sam upravo slušao na Hrvatskome radiju. U međuvremenu sam došao na odredište, ali sam ostao sjediti u automobilu slušajući do kraja pjesmu. Čim je završila ugasio sam radio, premda su upravo počinjale vijesti. Pokušao sam pronaći pjesmu na internetu, ali nisam uspio.
Sutradan sam zamolio dragu ženu koja radi na Hrvatskome radiju da mi pokuša otkriti koja je to pjesma bila i ona mi je poslala ime pjesme i izvođača. Sada sam mogao na miru ponovno poslušati pjesmu kako bih se uvjerio da sam i kod prvog slušanja dobro razumio tekst. Doista je bilo onako kako sam shvatio u prvom slušanju.
Doznao sam da se pjesma zove Moja ponosna. Doznao sam tko joj je autor, tko su pjevačice i glazbeni izvođači, i uvjerio sam se da pjesma doista lijepo i pozitivno pjeva o – Hrvatskoj. U prvom dijelu pjesme stihovima i nježnom glazbom prolazi se Hrvatskom, a potom se zanosnom melodijom pjeva hvalospjev Domovini. Glasovi pjevačica bude u slušatelju zahvalan ponos i ljubav prema Hrvatskoj. Čistu, utemeljenu, bogatu i nježnu ljubav prema Domovini. Pjeva se hvalospjev za, kao što se čuje, moju Hrvatsku, sigurnu na putu koji vodi k ljubavi.
Šok i iznenađenje prethodnoga dana su se pretvorili u ganuće i tugu.
Bio sam ganut mladenačkom rasplesanošću i vedrinom isprepletenom bogatstvom tradicije u toj pjesmi koja pjeva o Domovini. Kao da su se u tom spotu spojili prošlost i budućnost u svoj svojoj šarenoj ljepoti.
I bio sam istodobno tužan jer me je šokiralo što sam na Hrvatskome radiju čuo da se lijepo pjeva o Hrvatskoj. Toliko su nas mediji odnarodili i zagušili u nama svaki tračak nacionalnoga ponosa, pravi je šok i nevjerica kada se događa ovakav proplamsaj rodoljublja – i to jednog običnog četvrtka u ožujku.
Osjećao sam se slušajući tu pjesmu na Hrvatskome radiju kao i prije trideset i šest godina kada je Prljavo kazalište objavilo pjesmu Mojoj majci na albumu Zaustavite zemlju. Pjesmu u kojoj smo prvi put mogli slušati da se pjevajući spominje riječ Hrvatska. Možda bi bilo dobro da poslušamo Prljavce i napokon – zaustavimo zemlju. Prije nego što nam je iznutra ne unište u medijima, kulturi i politici oni kojima nije stalo do Hrvatske. Naše Domovine. Naše zemlje.
Jer, kao što pjevaju u pjesmi Moja ponosna: …od svega je najbitnije što ljubiš moju ponosnu, prkosnu i jaku, moju prekrasnu, brdovitu i ravnu, moju predanu, junačku i slavnu, moju ljubljenu!
