Preobraženje Gospodinovo

Trpimir Benković

NJEMU BI PREDANA VLAST, ČAST I KRALJEVSTVO, DA MU SLUŽE SVI NARODI, PLEMENA I JEZICI!
VLAST NJEGOVA VLAST JE VJEČNA, NEĆE PROĆI, KRALJEVSTVO NJEGOVO VJEČNO, NIKADA PROPASTI NEĆE!

• Dn 7, 9-10. 13-14
• Ps 97, 1-2.5-6. 9
• 2 Pt 1, 16-19
• Mk 9,2-10

Posljednjih dana često gledamo u nebo, prema oblacima. Prije nekoliko nedjelja ustvrdili smo da je to strah, a ne strahopoštovanje. Vjerojatno ima mnogo razloga za taj strah.

Sigurno pamtimo glas iz oblaka: „Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga! Tako su oblaci simbolično odredili nekoliko događaja koje povezujemo uz blagdan Preobraženja. To je blagdan koji nas poziva pogledati Božje lice, podsjeća da je svaki od nas pozvan stati pred Boga i skrušeno zamoliti da se sjeti da sam samo mali čovjek, a Bog da je On. 

Odlaskom na brdo Preobraženja – Tabor, Isus najavljuje svoju smrt i uskrsnuće. Najavljuje mukotrpni hod na jedno drugo brdo, na Kalvariju, ali najavljuje i konačno preobraženje –  Uskrsnuće. Svi su se ti događaji dogodili na nekom brdu ili gori u oblacima koji su poveznica s Bogojavljenjem, kojim se predaje vječna vlast, čast i kraljevstvo koje ne propada.

Iako je Božji Sin, Bog, ne može izbjeći križni put, ne može pitati zašto se to meni događa, ne može prigovarati da Ga Otac ne sluša, da nije došao na vrijeme. Nema puta do uspjeha, do uskrsnuća bez poteškoća, bez uspona na Kalvariju. Preobraženje, ali uz muku, neće se i ne može zaustaviti, kako bi to želio Petar, a vjerojatno i mnogi od nas. Ne može se ostati na Taboru u sjenici, nema pasivnosti u kršćanskom životu, nego nam je za Kristom krenuti, bez obzira što je to staza muka, problema, poslušnosti i odricanja. Glas iz oblaka traži, zapovijeda hod po takvoj stazi. Guraj, grebi, stenji ali nemoj stati! Nećemo ići sami, ali u to moramo vjerovati, a i zaslužiti. Ne treba sebično i nepošteno prigovarati, nego lažnu sigurnost svoje lijenosti, neaktivnosti i mirenja sa životom i svijetom oko sebe, zamijeniti nesigurnošću, mogućim progonom, sigurno neshvaćanjem i omalovažavanjem, ali s ponosom, jer smo povjerovali i odazvali se Božjem pozivu. Krist je u svom zahtjevnom poslanju morao sam na Kalvariju, a mi se možemo uključili u kolonu koja ide za Abrahamom i mnogim drugima kroz povijest, koji su svojim životom i smrću posvjedočili pripadnost Bogu i Narodu, preobrazili svoj život i postali znak prepoznatljiv! Naša je povest, na žalost, puna takvih kolona, četveroreda, tenkovskih rovova i rudarskih jama i dolina punih kostiju. Sve to imamo, ali nedostaju odgovorni, bar malo pošteni, ako ne i domoljubni političari koji bi to istražili i dostojanstveno pokopali nađene kosti. Mogli bi kosti potražiti i tamo gdje ih kao ima, ali ih u stvari nema i tako ispraviti povijesne laži kojima nas i danas truju.

Gospodin nikad ništa nije radio, a da se to nije odnosilo i na nas. I naše se preobraženje mora dogoditi. Dao nam je primjer. Nadam se, da se naši uzori ne bore s alkoholom, kockom, drogom, brakorazvodnim parnicama, svjedočenjem protiv branitelja i Domovine. Takvima je bolje ne doći pred Gospodina!

Ne možemo s privilegiranim apostolima biti na pravom preobraženju, ali pisana Objava i njihovo svjedočenje govore koji je cilj naše vjere, a mi, ako želimo stati pred Gospodina i pogledati Njegovo lice bez straha potrudimo se da naše preobraženje počne na vrijeme i s pravim primjerom.