Sveti Antun – Antonellin suigrač na terenu
Tanja Maleš
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u veljači 2019. godine (2/2019).
Antonella Bua (40) djevojka je iz talijanskog gradića Sassari, na sjeveru otoka Sardinije. Strastvena je navijačica ženskog nogometa. Imala je san ispucati loptu na nogometnom terenu u Padovi, ali pucati sa sv. Antunom! I san se ostvario 2017. godine kada je došla posjetiti grad dragog Sveca, te ga je ovim ulaskom na teren povela sa sobom u svoju utakmicu. Bilo je to na prvenstvu u ženskom nogometu, na stadionu Appiani u Padovi, uz potporu AVIS-a, talijanske udruge dobrovoljnih darivatelja krvi. Ova djevojka kratke crne kose i neodoljivog osmijeha davno je obećala majci, koja je bila velika štovateljica sv. Antuna, da će doći u Padovu. Naime, majčina vjera pomogla je cijeloj obitelji Bua, a i samoj Antonelli, izdržati godine Antonelline teške bolesti.
Njezina je priča potresna. Izgubila je oca i majku, a kad roditelji umru, ostaje duboka, neopisiva praznina. Za talijanski „Messaggero“ je rekla kako joj ne nedostaje ništa u materijalnom smislu, ali stvarni nedostatak koji osjeća i s kojim živi svaki dan je to što joj nedostaju roditelji. „Za mene su mnogo učinili. Kao da su mi dva puta darovali život.“ Antonella je oboljela od talasemije (tzv. mediteranske anemije), krvnog poremećaja koji karakterizira manjak hemoglobina i crvenih stanica u tijelu. Do svoje šeste godine bila je podvrgnuta kontinuiranim transfuzijama krvi. Roditelji su je vodili u Pesaro (grad u središnjoj Italiji) liječniku Guidu Lucarelliju, koji je 80-ih godina radio prve transplantacije koštane srži kod pacijenata s talasemijom. Danas se on smatra vodećim svjetskim specijalistom u liječenju ove autoimune bolesti. Za Antonellu je kompatibilni donor bio brat, a zahvat je bio 21. lipnja 1984. godine.
No, što ju je dovelo u Padovu? Antonella kaže: „Moja je majka uvijek bila pobožna. U molitvi se oslanjala na sv. Antuna. Bila je to predanost koja je počela mnogo prije mojega rođenja, a nakon toga ta predanost samo se produbljivala. Uporno se molila sv. Antunu za moj oporavak. I Svetac je u određenom smislu postao posrednik između Boga i liječnika koji me spasio. Iako moj slučaj ne pripada u kategoriju neobjašnjivih, ipak ga nazivam čudom, jer to što sam živa, dugujem mnogim ljudima koje sam upoznala, koji su vjerovali da će me Bog spasiti. I u tome vidim Svečev zagovor i intervenciju. On je, sigurna sam, ulio nadu i liječniku i medicinskom osoblju. Otkako sam se oporavila, željela sam doći u Padovu zahvaliti sv. Antunu.“ I Antonellina je majka to željela, ali na žalost, nikad nije ostvarila svoj san. Umjesto nje, stigla je Antonella. I to se dogodilo sasvim slučajno, zahvaljujući njezinoj strasti prema nogometu.
Ekipa ženskog nogometa iz Padove igrala je s ekipama sa Sardinije. U jednoj od njih našla se i Antonella, i to tako što je napisala pismo predsjednici padovanskoga ženskoga nogometnog kluba, u kojem se predstavila kao djevojka koja je ozdravila nakon transplantacije koštane srži, te bi rado došla u Padovu zahvaliti sv. Antunu. Antonella je trebala prijeći više od 1000 kilometara dugačak put do Padove. U pismu je priznala kako je kao dijete željela igrati nogomet, ali bolest ju je u tome spriječila i na kraju onemogućila da to ikada postigne. Međutim, iako je ta spoznaja bila za nju teška, nije ju spriječila da voli loptu. I tako je postala velika navijačica u ženskom nogometu. Zamolila je da jednim udarcem lopte započne utakmicu u Padovi. Razlog je bio jednostavan: „Padova je grad mojega sveca zaštitnika. Željela bih ondje zahvaliti Svecu za Božje čudo, za medicinsko i ljudsko čudo onih koji su radili za mene.“
Antonella je bila sretna na nogometnom terenu sa članicama ženske nogometne Padove, jer je na njihovim dresovima bio logo AVIS-a, udruge čije je značenje spoznala i sama prolazeći kroz transfuzije i postupak traženja donora koštane srži. Zato Antonella i danas poručuje: „Zapamtite da je darivanje krvi vrlo važno: tom malom gestom možete spasiti mnoge živote“. A što je bilo nakon što je ispucala loptu na stadionu u Padovi? Vratila se u Baziliku sv. Antunu još jednom zahvaliti mu što je bio saveznik na njezinom životnom stadionu.
