Uznesenje Blažene Djevice Marije – Velika Gospa
SADA NASTA SPASENJE I SNAGA I KRALJVSTVO BOGA NAŠEGA I VLAST POMAZANIKA NJEGOVA.
BLAGOSLOVLJENA TI NAD SVE ŽENE I BLAGOSLOVLJEN PLOD UTROBE TVOJE!
Trpimir Benković
Čitanja
- Otk 11, 19a; 12, 1-6. 10
- Ps 45 (44)
- 1 Kor 15, 20-27a
- Lk 1, 39-56
Rat između žene i đavla, započet još u raju, nastavlja se. Izbačeni iz raja zbog neposlušnosti, nepoštivanja, oholosti i neponiznosti nastavljaju borbu i na zemlji. Ženi je povjeren život od njegovog početka, čuvanja u utrobi, rađanja i odgoja. Žena stvara ozračje doma, okuplja obitelj, zaslužna je za osjećaj mira, zadovoljstva i spokoja. Takve obitelji doista žive, primjer su i poticaj drugima i temelj su svakog naroda. Zato velika zainteresiranost đavla i nevladinih udruga za ženu, jer uništiti nju, znači uništiti svijet.
Kako shvatiti i prihvatiti otajstvo svetkovine Marijina uznesenja? Čovjek današnjice uronjen je u ovozemno – uspjeh, užitak, novac, a vječnost, Bog i sve vezano uz Boga ne znači ništa. Kako objasniti da svetkovina Velike Gospe govori o dostojanstvu ljudskog tijela, o postojanju zagrobnog života, o uskrsnuću? Služba riječi neka bude poticaj za razmišljanje i pomoć za moguće odgovore!
Otkrivenje opisuje veliku borbu koja se odvija kroz povijest i trajati će do svršetka svijeta. Žena zaodjenuta suncem simbolizira Božji narod, Crkvu. Zmaj ognjeni predstavlja sotonu – svijet nepravednih moćnika, koji su zasjeli u središta moći novca, užitka, nepravde i nasilja, koji stoji pred ženom koja ima roditi s namjerom spriječiti Spasitelja u Njegovom poslanju. On otvara novo doba, a Marija ga već ostvaruje u uznesenju, ono što će Božji narod ostvariti na svršetku svijeta.
Pavao govori o borbi u kojoj se odlučuje o našoj sudbini. Krist je u toj borbi pobijedio, a mi je smatramo i našom pobjedom. Krist je prvina usnulih – prvi koji je pobijedio smrt. Slijede oni koji su Kristovi i svršetak, kada će predati Kraljevstvo Bogu, da „Bog bude sve i u svemu.“ U Adamu je smrt pobijedila, u Kristu, novom Adamu, smrt je pobijeđena.
Svaki je od nas uključen u tu borbu i mora na svoj način doprinijeti, pobijediti poglavito samoga sebe, a onda nježno i s ljubavlju i sve oko sebe, ili se svrstati u pobijeđene. Marija je prva, među ljudima, pobjednica nad smrću svojim uznesenjem na nebo.
Evanđelje govori kako Bog preko poniznih i siromašnih gradi svoje Kraljevstvo. Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Gospodinu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje. „Veliča“ je pjesma kršćana koji u poniženom Kristu vide pobjednika. To je hvalospjev koji slavi božje milosrđe za ljude, a otkriva laž i varku onih koji se smatraju gospodarima povijesti i sudbina ljudi. Velik je njihov utjecaj, a rat protiv kršćana sve je žešći. Odustalo se od direktnih napada, koji su se pokazali neučinkoviti. Ideje potpune slobode, svakojakih prava, ali bez obveza, mnogo su učinkovitije. Pariz, za kojeg govore da je prijestolnica zapadne kulture, to zorno prikazuje. Postao je prijestolje koje više nema temelj, to je obični stolac bez nogu, a na sjedalu je kraljica odrubljene glave, izrugane temeljne kršćanske istine, a izgovor i podloga je prikazivanje športa kao dijela kulture modernoga doba. Pariz kao grad umjetnosti ne opravdava kič i neumjesno ruganje. Ako se žele narugati na vlastiti račun, zašto ne, čak ima i razloga, ali to ne znači da se mogu rugati na moj račun i to s vrlo očitom namjerom prema mojem računu.
Zato je pjesma kršćana „Veliča“ izuzetno važna, kao poruka nade. Čovjek koji u nju vjeruje, koji je istinski živi temelj je kulture svih vremena. Mogao je sudjelovati na prvim olimpijskim igrama, a poglavito na ovim posljednjim Nije trebalo velebno, svečano, ali sakato prijestolje, nego običan stolac. Može onaj iz štale kraj jaslica.
