PONIZI SAM SEBE, POSLUŠAN DO SMRTI, DO SMRTI NA KRIŽU.
BOG NIJE POSLAO SINA NA SVIJET DA ON OSUDI SVIJET, NEGO DA SE SVIJET SPASI PO NJEMU.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Br 21, 4-9
  • Ps 78 (77)
  • Fil 2, 6-11
  • Iv 3, 13-17

Suvremeni svijet, kao rješenje problema, nudi alkohol, drogu, nekontrolirano trošenje novaca, a u novije vrijeme nezainteresiranost, dosadu. Božje rješenje je križ. „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Ne treba se bojati križa, bježati od njega, nego ga treba bez straha uzeti i ponosno ponijeti, svjesni da jedino tako dolazimo do konačnog cilja. Križ je znak poniženja, muke i smrti, to je znak teškoća, zala i nevolja koje svakodnevno susrećemo i doživljavamo. Zašto nam onda današnja svetkovina Uzvišenja svetog križa kao najveći ideal naše vjere predstavlja križ?

Na stup uzdignuta starozavjetna mjedena zmija nestrpljivom i nezahvalnom narodu postaje spas poslije ugriza otrovnih zmija. Izabrani narod zažalio je zbog prigovaranja i Bog, po tko zna koji put, zaboravlja na srdžbu, oprašta i pomaže.

U poslanici Filipljanima apostol Pavao pojašnjava značenje križa. Krist se ne drži svoje jednakosti s Bogom, nego preuzima lik sluge, “ponizi sam sebe, poslušan do smrti, do smrti na križu”. Zato ga Bog preuzvisi i svi će govoriti:” Isus jest Gospodin, Isus je Bog!”

Odgovor na pitanje smisla križa donosi Ivanovo evanđelje. Križ jest simbol poniženja i muke, ali je poglavito simbol požrtvovnosti, slave, pobjede i oslobođenja. Zato “biti podignut” znači u isto vrijeme i smrt (starozavjetna zmija podignuta na stup) i konačnu objavu slave, uzvišenje Isusovo, život vječni. Izričito se navodi: “Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne.” Isus nije došao na svijet suditi, nego je svijet došao spasiti i to sve koji u Njega vjeruju. Tako se niječu povlastice Izabranog naroda, niječu se povlastice roda i staleža, a oprost i spasenje nudi se svima. Poziv: “Tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, nije mene dostojan”, nije prijetnja, nije naredba ili ucjena, nego je poziv bez licemjerja i obmane, poziv je to neograničene ljubavi.

Naš narod ponosi se jer je Hrvatski zavjetni križ sjećanje na 1100-tu obljetnicu veze hrvatskog naroda sa Kristovim namjesnikom na zemlji i znak pod kojim i s kojim živimo (proslava 1987. g. saveza  Svete stolice i Hrvatske, Papa Ivan VIII i knez Branimir). U ovim vremenima velikih podvala, laži i prekrajanja povijesti, koje nastoje zatrti našu suverenost, prave vrijednosti i identitet, te katoličku i civilizacijsku pripadnost, Hrvatski zavjetni križ treba biti istaknut i vidljiv poglavito u našim domovima, a i uredima hrvatskih političara, u javnim ustanovama, u školama, kao znak bogoljublja i istine, domoljublja i opstojnosti. Preporuka naših biskupa je da se pod Hrvatskim zavjetnim križem svakodnevno moli Ispovijest vjere: “Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernost Katoličkoj crkvi. Svoju odluku polažem u bezgrešno srce Bogorodice Marije. Amen. Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Na Veliki petak, a sve češće i u druge dane, čini nam se da Bog šuti, ali tog tužnog petka u znaku križa spašen je svijet, spašeno je čovječanstvo, jer grob je u nedjelju bio prazan. Budemo li i mi ponosno i pošteno nosili svoj križ i naš će grob, u onaj dan, biti prazan.