1. korizmena nedjelja – čista
Trpimir Benković
SRCEM VJEROVATI OPRAVDAVA, A USTIMA ISPOVIJEDATI SPAŠAVA!
NE ŽIVI ČOVJEK SAMO O KRUHU, NEGO O SVAKOJ RIJEČI ŠTO IZLAZI IZ BOŽJIH USTA!
Nedjeljna čitanja
- Pnz 26, 4-10
- Ps 91 (90)
- Rim 10, 8-13
- Lk 4, 1-13
Počela je priprava za naš najveći i najznačajniji blagdan – Uskrs. Kristova pobjeda nad smrću temelj je našeg vjerovanja i nadanja da ćemo i mi, kada za to dođe vrijeme, uskrsnuti. Nadvladat će se smrt, pobijediti mržnja i nepravda, uspostaviti novi način života utemeljen na ljubavi, dobroti i pravdi. Treba još više moliti, razmišljati, a poglavito iz svoga života odstraniti grijeh i ustrajati u služenju drugima. To je način kako uzeti udjela u Kristovoj muci, ali i uskrsnuću, što je i bit naše korizmene priprave.
Ako je naš Spasitelj imao problema sa đavlom i mi ćemo ih imati. Njegova božanska narav prevladala je sve kušnje, ali naša ljudska to ne može. Znači li to da smo osuđeni na propast? Da, ako ne potražimo i ne zamolimo pomoć od Onog, koji je može i hoće pružiti. Davno je napisano da je najveći uspjeh đavla uvjeriti ljude da ne postoji. Vjerojatno je uspio, jer se najveći dio suvremenih problema, a i osoba, ne naziva pravim imenom.
Starozavjetni tekst govori o ispovijedi vjere ugrađene u liturgijski proljetni blagdan prvina. Prinošenje prvina je obred poznat u mnogim religijama. Religiozan čovjek uviđa da prirodom vladaju tajanstveni zakoni, koje ne može kontrolirati. Priroda je viša od njega, a Bog od prirode i njenih zakona. Zato i prinosi prvine Bogu Gospodaru, koji je poslušao poziv u pomoć i izbavio narod iz ropstva. Ropstva suvremenog svijeta su drugačija. Kada se zamotaju u celofan užitka, neznanja, nezainteresiranosti i ne izgledaju kao ropstvo. Zato su i mnogo opasnija, jer iz takvih robovanja ne želimo izaći i ne tražimo pomoć.
Poslanica donosi obrazac “Pavlova vjerovanja”, koji ističe kako pravednost dolazi od vjere, a ne od zakona. Vjera dolazi preko propovijedanja, ona je u ustima i u srcu svakog vjernika. To je ispovijest vjere od prvih početaka Crkve do danas. Vjera ne čini razlike između Židova i Grka, pravovjernih i pogana, jer jedan je Gospodin sviju, bogat svima koji ga prizivlju. Vjera se rađa od Riječi koju slušamo, od pristajanja srca uz tu riječ, od ispovijedanja vjere da je Isus Gospodin. Traži se dvostruki pristanak – srca i usana: “Srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.” Ropstvo psovke, koje danas prevladava, zasigurno se ne uklapa u ispovijedanje naše vjere.
Kušnja Isusova, koju opisuje Luka, također je ispovijed vjere. Isus je pobijedio kušnju i opredijelio se za Oca, naspram sigurnosti, slave i posjeda koji su mu nuđeni. Postaje nam uzor u nadvladavanju kušnja. Spasenje se ne sastoji u tome da Bog ispuni naše želje, već naprotiv, da mi ispunimo Božje želje.
Čovjek je po naravi podložan kušnji: jesti sa stabla spoznaje, sam odlučivati što je dobro, a što zlo, suditi i odlučivati po svojoj volji. Međutim, čovjek svojim snagama ne dokida patnju, bolest, žalost, neuspjeh, promašaj ili smrt. Pobjedu nad svim tim postiže samo s Kristom. Isusova kušnja u pustinji pojavljuje se i u svakom od nas, nagovarajući nas da izaberemo drugi put, a ne onaj koji nam nudi Bog. Korizma je vrijeme obraćenja, vrijeme ispravljanja loših planova i odluka, mogućnost da svoje planove i odluke uskladimo s Božjim naumom. Luka ističe da je Duh vodio Isusa kroz kušnje pustinje. Tako i mi samo u snazi Duha možemo nadvladati kušnje i napasti. Isus pobjeđuje sotonu navodima iz Svetog pisma. Obnovimo i mi u ovo korizmeno vrijeme ljubav prema Riječi Božjoj, da nam postane svjetlo naših koraka i da u snazi Duha nadvladamo napasti i riješimo životne probleme.
