ash

Trpimir Benković

SJETI SE DA SI PRAH I DA ĆEŠ U PRAH PRETVORITI!
OTAC TVOJ KOJI VIDI U SKROVITOSTI, UZVRATIT ĆE TI.

Čitanja

  • Jl 2, 12-18
  • Ps 51 (50)
  • 2 Kor 5, 20-6,2
  • Mt 6, 1-6. 16-18

Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš prah opet postati! Razumljiva i jasna poruka bahatim, sebičnim, samodostatnim. Ateisti i agnostici mogli bi o njoj barem razmisliti, jer tko nije uz Boga i s Bogom živio prah je cijelo vrijeme i bio. Nije to lijepo čuti, ali je istinito. Tijelo je raspadljivo, a duša traje, ne raspada se. Od Boga smo je primili i Bogu, gospodaru života, će se vratiti. Ako toga nismo svjesni, a nismo, može nam se dogoditi da ne poštujući Božje upozorenje taj prah postane naša svakodnevnica, koja u takvom ništavilu postaje podloga grijeha i straha.

Svi protuprirodni zakoni i pokreti, sve bezbožne i nenarodne vlade, vladari, predsjednici i predsjednici vlada, sadašnji i bivši ne mogu to promijeniti. Potrudimo se zato, da nam duša bude što čišća, u što boljem stanju, a korizma je zasigurno pravo vrijeme za veliko spremanje duša.

Kroz simboliku broja 40 pospremaju se duše kroz cijelu povijest spasenja. Četrdeset godina puta kroz pustinju do Obećane zemlje, četrdeset dana Isusove priprave prije javnog djelovanja, svjedočenja, četrdeset dana korizme, četrdeset dana od uskrsnuća do uzašašća.

Današnja liturgijska čitanja govore o biti i svrsi korizmenog vremena, milosnog vremena, koje nas treba pripremiti za radost uskrsnuća. Poziv je to na pokoru, poziv za intenzivnijom molitvom, poziv na obraćenje koje se događa u nutrini, u najdubljoj intimnosti ljudskog bića. Pokora je davanje, ne uzimanje (hrana je uključena) što na kraju potiče dobro raspoloženje, veselje, koje slavi pobjedu nad sebičnošću, egoizmom. To tako doista znači postite i budite veseli. Zato se o tome ne priča, ne hvali se, ne kuka se, ne glumi se umor i iscrpljenost radi  pokore, odricanja, milostinje, prihvaćanja drugoga. Djela ljubavi čine se u tajnosti, a Otac naš koji to vidi, uzvratiti će nam dvostruko, višestruko, mnogostruko …

“Evo sad je vrijeme milosno; evo sad je vrijeme spasa!” Sveto korizmeno vrijeme počinje s Pepelnicom i činom posipanja pepelom. Pepeo je znak raspadanja, ništavila, rezultat propadanja. Liturgijski, pepeo je znak priznanja grešnosti, znak kajanja, znak spremnosti za obraćenjem. Molitva i post tako postaju borba protiv prokletstava, ništavila praha, odnosno grijeha čija je posljedica strah.

Pepeo ima i vrlo važan uskrsni smisao. Nastao je izgaranjem maslinovih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu. Tako nas povezuje sa središnjim kršćanskim blagdanom, sa Uskrsom, biti našeg spasenja. Spasiti se, znači naći smisao života, osjetiti radost života. To nećemo učiniti sjedeći pred dalekovidnicom, čekajući da se nešto dogodi, pa da se onda i mi uključimo, ili ipak ne. Naći smisao našeg postojanja poglavito je pomirba s Bogom, pomirba sa samim sobom i ljudima oko sebe. Znači nema sjedenja, nema čekanja, nego treba djelatno živjeti svoju vjeru u obitelji, Crkvi i Narodu.

Molitva i post temelji su Isusovog puta prema križu, a i prema nama. Kojim putem prema Kristu? Istim, postom i molitvom, a protiv grijeha i neopravdanog straha!