11. Nedjelja kroz godinu

TA U VJERI HODIMO, NE U GLEDANJU.
USELJENI U TIJELO, ISELJENI SMO OD GOSPODINA.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Ez 17, 22-24
  • Ps 92 (91)
  • 2 Kor 5, 6-10
  • Mk 4, 26-34

Današnja liturgijska čitanja naglašavaju suprotnost ostvarenja Božjeg kraljevstva. Pojavljuje se kao maleno i neugledno, završava iznad svih očekivanja, razgranatošću i sveobuhvatnošću. Gospodin ima snagu i moć učiniti što i kako hoće. Ne služi se često silom, ali nekad je i to potrebno, jer mi to najlakše razumijemo.

Božja mjerila bitno su različita od naših. U Njegovoj su moći zakoni prirode, zakoni ljudskog uma i zdravog razuma. Nesebično sve dijeli s nama, daje nam mogućnost sudjelovanja u stvaranju Kraljevstva i pri tome poglavito primjenjuje zakon zasluga.

Mala grančica odlomljena od stabla, Božjom voljom i snagom, postati će veliko stablo. Postaje znakom života, nade i zaštite – “razgranat će se ona, plodom uroditi i postati cedar predivni, prebivat će pod njim sve ptice.” Rast cedra, plod je Božje volje, ne ovisi o nama. Znak je kazne nevjernog naroda (“zeleno drvo sušim”) i obećanja, obnove – “a drvu suhom dajem roditi.”

Pavao govori o napetosti sadašnjeg i budućeg. Život nije hod u gledanju – “Ta u vjeri hodimo.” Ne omalovažava stvarnost, ali naglašava da smo na putu prema svom punom ostvarenju. “Svima nam se pojaviti pred sudištem Gospodnjim, da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.”

Obje prispodobe Evanđelja naglašavaju da Kraljevstvo Božje nije rezultat ili plod ljudskog rada, nego Božjeg. Najmanje zrno roditi će nerazmjerno veliki plod, a sjeme bačeno u zemlju rasti će mimo naše volje i utjecaja. Rast Božjeg kraljevstva ne ovisi o političkoj, gospodarskoj ili novčarskoj situaciji (da ovisi sada bi, vjerojatno bilo u velikoj krizi ili bi već propalo). Temelji se djelovanjem sile Duha Svetoga, koja pokreće Crkvu. To je i proglas nade. Crkva kroz povijest proživljava mnoge progone i nepravde, pa je potrebno naglasiti da djelo Božje raste nezaustavljivo, ne ovisi od volje progonitelja, bez obzira na boju i politički predznak.

Riječ Božja je kroz pisanu objavu i sakramente posijana i u naša srca. Raste i dok mi “spavamo”. Neki su proniknuli bit poruke, a neki su ostali nezainteresirani, pasivni, lijeni i nisu razumjeli poruku. Nisu iskoristili darove i talente, koje Bog daruje. Bezobrazno i oholo su ih odbili. Ne razumiju da Bog sudjeluje s nama u ostvarivanju darova, talenata, koje nam je dao, da može, ako mi to zaslužujemo, dodati pokoji dar, ali ga i oduzeti. Zato, takvi ne donose plod i propadaju, a oni zainteresirani shvaćaju poruku, prihvaćaju darove, uz Božju pomoć provode ih u život i donose plod izvan svih očekivanja, razgranat i sveobuhvatan.