15. Nedjelja kroz godinu

NISAM JA PROROK NI PROROČKI SIN, NEGO STOČAR I GAJITELJ DIVLJIH SMOKAVA.
NA PUT NE NOSITE NIŠTA OSIM ŠTAPA, NI KRUHA, NI TORBE, NI NOVCA.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Am 7, 12-15
  • Ps 85 (84)
  • Ef 1, 3-14
  • Mk 6, 7-13

Današnja liturgija opisuje lik navjestitelja Božje riječi. Bitne odrednice su vjernost, poniznost i ljubav. Bog ih ne šalje radi milosrdnih, dobronamjernih, darežljivih, nego radi svih onih koji takvi nisu. Šalje ih da bi pokazali drugima da se može biti bogat i u siromaštvu. Oni koji ne povjeruju njihovim riječima, koji ih ne prime u svoju kuću i ne ugoste, osudili su se sami. Prašina sa proročkih sandala ostati će ne samo na njihovom pragu, nego će ostati vječna prepreka čistoći prostora u kojem žive, ali i čistoći duha i uma. Nažalost, tu čistoću danas uneređuju neobjektivni mediji. Tko ih posjeduje nameće i objašnjava i kreira „istinu“.

Prorok Amos živi oko 750. godine prije Krista u doba kralja Jeroboama II. Šalje ga Gospodin, a on upozorava:”Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.” Nastaje sukob između proročkog poslanja i državne religije, između Božje riječi i zabrane govora iz političkih razloga. Vrijeme daleko, odnosi isti. Božji prorok, kojeg Gospodin “uze od stada” (što znači da nije službeni kraljevski prorok, službenik dvora), nepodoban je jer ne podržava aktualnu političku vlast. Danas bi o njemu negativno izvijestili svi „objektivni“ mediji bliski vlasti, nevladinim udrugama, neprirodnoj saborskoj većini i prigovorili da se Crkva miješa u politiku, tražili da govori samo u sakristiji, a još donedavno bio bi klerofašist i najvjerojatnije završio na Golom otoku ili nekom sličnom mjestu.

Apostoli navještaju Božju poruku bez vanjskog sjaja i prisile. Poslanje Dvanaestorice nastavak je Kristova djelovanja i simbolizira poslanje Crkve – naviještati Riječ Božju. To je bitno religiozni čin. Zato se pažnja ne posvećuje odjeći i obući, jelu i novcu. U hram Božji ne ulazi se s koferima, s prtljagom, nego čista srca i čiste duše. Nema prašine s proročkih sandala i stvoreni su uvjeti da Riječ Božja bude učinkovita. Ako se to dogodi ugostiti ćemo umornog putnika, pomoći bližnjem u nevolji, nećemo biti među onima na čija se vrata kucalo, a mi smo se pravili da ne čujemo, da nismo doma i sebično nismo dopustili da nam se pokvari bezlična rutina i učmalost u kojoj živimo. Pokvariti tu bezličnu svakodnevnicu zadatak je Crkve i žive Riječi i u današnje vrijeme. Progovoriti i prigovoriti bezbožnom, nenarodnom i protuprirodnom ponašanju temeljno je poslanje i obveza. Krštenjem je to postala i obveza svih nas. Kada je cilj bolja i načelna Crkva, nezavisna i slobodna Domovina, valja se potruditi.

To su kroz povijest radili naši pradjedovi, nedavno naši djedovi i očevi. Svojom žrtvom i nesebičnom brigom zadužili su i nas. Do nedavno bi se kletvom obrušili na one koji prekidaju niz. Danas, uz Božju pomoć, zovemo sve razumne, domoljubne i bogoljubne nastavite, jer i vi ste kršteni i vi ste pozvani. Skromnost, poniznost i zajedništvo uvijek je povezano s Božjom pomoći. Kada je Bog uz svoj narod sve je moguće. Narod se ne mjeri brojem stanovnika, nego veličinom srca i duše. Mnogo smo puta to dokazali. Nedavno smo zamolili dobrog Boga da nam podari bar jednog Davida i da bahata, bezobrazna i bezbožna Europa dobije pokoji kamen u glavu, a mi opet postanemo primjer kako se boriti, kako čuvati i promicati svoju vjeru i Domovinu.