16. nedjelja kroz godinu
Trpimir Benković
JAO PASTIRIMA KOJI ĆE UPROPASTITI I RASPRŠITI OVCE PAŠE MOJE!
BIJAHU KAO OVCE BEZ PASTIRA, PA IH STADE POUČAVATI MNOGO ČEMU.
Nedjeljna čitanja
• Jr 23, 1-6
• Ps 23 (22)
• Ef 2, 13-18
• Mk 6, 30-34
Živimo u vrijeme krize dobrih pastira. Kada nema dobrih pastira, stado je prestrašeno, razdijeljeno, neodlučno, ranjivo, povodljivo, njime se lako upravlja, lakše se iskorištava. Zato, kada se želi ovladati nekim stadom (narodom), postavlja mu se loš pastir, nametnuti kralj, bezvrijedni predsjednik.
Pastir je u Bibliji pojam odvažnosti, hrabrosti i zauzetosti za svoje stado u opasnosti, a ljubavi, brigom i nježnosti u miru.
Prorok Jeremija vrlo zauzeto vodi svoje stado, izabrani narod. Dolazi u sukob s nenarodnim kraljem i lošom državnom politikom, pa je politički i vjerski nepodoban. To je vrijeme vladavine kralja Sidikije (597-588 pr. Kr.) kojeg su na vlast postavili i ime mu dali babilonski osvajači – danas bi to rekli vanjske velesile. Sidikija znači Gospodin – moja pravda. Pokazao se kao loš pastir, slabić i poslušnik onima koji su ga ustoličili. Prorok prenosi Božju riječ:” Jao pastirima koji će upropastiti i raspršiti ovce paše moje!” Preuzima brigu za svoje ovce i obećava postaviti svog pastira, izdanak pravedni, ime mu je David, što znači Gospodin – Pravda naša.
Pavao govori o općoj pomirbi i jedinstvu Židova i pogana, izabranoga naroda i onih koji to nisu, ali prema ocjeni izabranih. To se ostvaruje kroz osobu Dobrog Pastira. Dokida neprijateljstvo, ruši pregradu, razdjelnicu, zid u jeruzalemskom hramu koji dijeli Židove i pogane, da pogani ne bi onečistili prostor rezerviran samo za izabrane. S Dobrim Pastirom uspostavljen je mir i jedinstvo za cijelo čovječanstvo – “Mir onome tko je daleko i tko je blizu.”
Narod osjeća nedostatak sigurnog i pravednog vodstva. Zato slijedi Krista i okuplja se oko Njega. Bog ostvaruje proročko obećanje i podiže pravog Pastira, pravedni izdanak Davidov, a on je “Gospodin, Pravda naša.” Pravda znači sveobuhvatnost spasenja, duhovnog, narodnog i pojedinačnog. Dobri Pastir okuplja sve ovce u jedno stado, skrbi za njih, žrtvuje za njih i svoj život.
I naš narod baštini sudioništvo u stadu Gospodnjem. Imali smo dobrih i loših pastira. Suvremenici smo krize dobrih pastira i zato molimo Gospodina, da i u našem narodu, opet podigne pravedne i dobre pastire, svjetovne i duhovne, koji će hrabro i zauzeto voditi svoje stado.
Kada se u prvi plan postavi Bog i nacija dogodi se čudo, koje to i nije, nego je to nešto sasvim normalno i prirodno. To prirodno i normalno ne možemo inače čuti i vidjeti u našim glasilima svih vrsta. Važnije su nesreće, ubojstva, prevare, izmišljeni meteorološki alarmi, nego uspjesi, jer je tako lakše stvarati umjetno nezadovoljstvo, pa su nepotrebne promjene postale prijeko potrebne.
Skromnost, poniznost i zajedništvo temeljne su odrednice naše vjere. Kada se njih držimo, po njima postupamo i iskreno zamolimo Božju pomoć, postajemo svjetski prvaci u svemu. Vrlo jednostavno. Treba nam pastir koji će konačno poštivati i čuvati svoje, jezik, kulturu, baštinu, a poglavito vjeru i naciju. Ako lijevima, ljubičastima, tirkiznima ili u bojama fuksije, smeta Božje, možemo to u našoj vjerničkoj širokogrudnosti oprostiti i prešutjeti, jer ako se ponašaju prirodno i normalno, onda je to i Božje. Ako se tako dogodi dobro je, a ako se ne dogodi, što je na žalost često, neka nas čuva dobri Bog i to poglavito od nas samih, jer smo postali bezbojni, bljutavi, nedosljedni, a takvi će se neprožvakani ispljunuti.
