Poduzetništvo je stvaranje

Vladimir Grebenar

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u veljači 2019. godine (2/2019).

Mnogi se ljudi mogu zapitati kakve veze ima poduzetništvo s vjerom. Promišljajući površno čini se da su to dva pojma koja nisu bliska. Međutim, promislimo li samo malo o poduzetništvu iz perspektive filozofije poduzetništva, spoznat ćemo koliko je Sveto pismo usmjereno na ljudski rad i stvaralaštvo i koliko je sveta riječ usmjerena na rad i stvaranje, odnosno za koliko se karakteristika uspješnog poduzetnika može reći da su u svemu u skladu evanđeoskim vrijednostima i ponašanjem. Znanstvena disciplina poduzetništva odavno je dokazala da se poduzetnici ne rađaju, već da se poduzetnikom postaje. Štoviše, dokazano je kako poduzetnička ponašanja imaju i „nepoduzetnici“, kao što su umirovljenici, vojnici, učitelji, domaćice i dr. kada su izloženi istim pritiscima kojima su izloženi i poduzetnici. Drugim riječima, istraživanja su potvrdila da poduzetnik može biti svatko i da se svi mi prema prirodi i naravi ponašamo kao poduzetnici, odnosno da na neki način jesmo poduzetnici, jer bez obzira na radno mjesto, svi moramo preživjeti od svoga rada i svi stvaramo. Ova važna spoznaja je potvrda važnosti poruke Svetog pisma i to onog dijela koji je zajednički monoteističkim religijama (kršćanstvu, židovstvu i islamu) da je priroda svakog čovjeka stvarati

KREATIVNOST I INOVATIVNOST – DVIJE VAŽNE OZNAKE PODUZETNIKA

Poduzetništvo je stvaralaštvo, međutim u literaturi suvremenog menadžmenta i poduzetništva ishod tog stvaranja ima točan termin, a riječ je o novostvorenoj vrijednosti. Dodana vrijednost ili novostvorena vrijednost je razlika između vrijednosti svih ulaznih resursa u procesu stvaranja (rad i materijalni resursi) i proizvedenog učinka (proizvod ili usluga). Dakle, razlika vrijednosti finalnog proizvoda ili usluge i resursa s pomoću kojih su proizvedeni je novostvorena vrijednost ili dodana vrijednost. Primjerice, odatle naziv porez na dodanu vrijednost, gdje poduzetnik uplaćuje porez državi samo na dodanu vrijednost (razlika obveze i pretporeza). Neki pojedinac ili neka organizacija kada bi proizveli proizvod koji ima manju vrijednost od resursa proizvodnje, doživjeli bi bankrot. Stvaranje mora biti korisno. Proizvod nužno mora imati veću vrijednost od uloženih resursa da poduzetništvo bude održivo, a zadatak je ljudskog stvaralaštva, odnosno poduzetništva da proizvodu doda veću vrijednost. Dakle, jasna je razlika između proizvodnje i stvaranja. Jednostavan je to ekonometrijski i logički dokaz da čovjek kao pojedinac ili u skupini mora tako stvarati da su djela koja stvara veće vrijednosti od uloženih resursa, u suprotnom ne možemo govoriti o stvaranju i poduzetništvu.

Latinska riječ „creativus“ (stvaralački) i engleska riječ „creator“ korijen su riječi i značenja kreativnosti. Značenje kreativnosti u terminologiji poduzetništva zauzima uz riječ inovativnost najvažnije mjesto kada se opisuju karakteristike uspješnih poduzetnika. Kreativnost se odnosi na sposobnost poduzetnika da kreira dobru poslovnu ideju od koje započinje novi poslovni pothvat, a inovativnost da od kreativne ideje stvori proizvod (ili uslugu) koji je potpuno nov ili je neki postojeći bitno poboljšan. Međutim, psihologija rada i psihologija poduzetništva koncizno tumače da kreativni i inovativni pojedinci su takvi zato što su proaktivni. Proaktivnost je neprestano stvaralaštvo i unutrašnja radoznalost i motiv da se neprestano stvara, ali sve bolja rješenja. Svaki čovjek u sebi ima veći ili manji stupanj proaktivnosti i svi mi volimo nove ili bitno poboljšane stvari. Često pitam studente tko ima mobitel na tipke i video-rekorder u kući? Svi mi želimo bolje proizvode i usluge poput bolje hrane, zdravstvene usluge, javni prijevoz, činovničke usluge, ekonomičnije i sigurnije automobile i dr., ali samo kreativni i inovativni poduzetnici i poslovne organizacije mogu stvoriti takve proizvode superiornije vrijednosti.